3 DIO - Špiljak je Bardoš dobio na upravljanje nakon intervencije NATO-a na Kosovu 1999. i potpuno ga obnovio. Ta priča je okončana 19. travnja 2006. potpisivanjem ugovora između privremene administracije Ujedinjenih naroda (UNMIK), kosovskog premijera Agima Çekua i Ine. Na osnovi tog ugovora, Ina je praktički postala najveći dobavljač naftnih derivata na Kosovu a UNMIK je iznajmio Ini zemljište za 22.000 eura mjesečno na pet godina s mogućnošću produljenja ugovora na još pet godina. Istodobno je Ina od Vanje Špiljka kupljena oprema za 5,25 milijuna švicarskih franaka, zbog čega se u djelu INA rukovodstva digla poprilična larma, ali izgleda zabadava.....I sad, jel treba još ili vam je i ovo dovoljno ko i svim normalnim ljudima da skužite koga to Zapravo Zoki štiti, a prije njega su isto radili i hdz-ajci iako sad kao pljuju po Zokiju?? Da ne zaboravim spomenuti. Stjepan Đureković je imao sina Damira, koji je takoođer gle čuda nedugo nakon očeva ubojstva nađen mrtav u ak se ne varam Kalgariju, Kanada.

1.DIO - Da pokušamo malo razjasniti za koga se to u ovom slučaju brine Zoki, a prije njega svi stanovnici banskih dvora i sabora još od 90tih. Razlog tolkog zanimanja njemaca za Perkovića je ubojstvo Stjepana Đurekovića 28.07.1983. godine (ne tak davno, kaj ne?) u okolici Minhena. Ko je bio S. Đureković? 1 od direktora INE, glavnih. I kao takav imao je i previše saznanja o milionskim malvezacijama u gle čuda, INI, otkrivenih još krajem 70tih, I o tome se vodila istraga, koja je posle Đurekovićevog ubojstva polagano stišavana i nakraju ugašena. E sad, koja je glavna faca koja se je najviše povezivala sa zamračenom INA-inom lovom? Sin Mike Špiljka, jednog od glavnih komunističkih bosova ondašnje juge, čak i njen precjednik precjedništva. Pamtimo ga ko čovjeka koji je otvoril zimsku olimpijadu u Sarajevu. Inače komunistički tvrdolinijaš. Dotični sin navedenog Mike, koji je ko i ubijeni bio 1 od INA direktora zove se Vanja Špiljak......

2. DIO - Vanja sada živi u gradiću Zollikon na obali Ciriškog jezera, več 20 godina. I bil je u Hr. medijima u kontekstu INE. Radilo se o tekstu u Nacionalu iz 7. mj 2006. u kojem se opisivalo kako je Ina, u srazu sa švicarskom tvrtkom Mitan Handels, koja je gle čuda, u Vanjkinom vlasništvu, dobila bitku za balkansku naftu. U tekstu je opisivano kako je Ina usjela preuzeti golemo i potpuno obnovljeno naftno skladište Bardoš pokraj Prištine, i to nakon višegodišnjeg spora sa srbijanskim Beopetrolom i njegovim vlasnikom, ruskim Lukoilom, zbog povrata oduzete imovine u Srbiji i na Kosovu 1991. godine. Stavljanjem pod svoju kontrolu nekada najvećeg i geostrateški najbolje pozicioniranog naftnog skladišta na prostoru bivše Jugoslavije, kapaciteta 20.000 prostornih metara, Ina je trebala učvrstiti tržišnu poziciju, te postati lider u dobavi nafte na Kosovu i u Crnoj Gori. U tekstu je opisivano kako se vodila i pravna bitka koju su s jedne strane podupirali tadašnji premijer Sanader te predsjednik Mesić. S druge strane stajali su interesno povezani moćni ruski i srbijanski naftni krugovi te kosovska agencija za privatizaciju, koja je formalno raspolagala naftnim skladištem Bardoš i namjeravala ga prodati na javnom natječaju. Situaciju je dodatno komplicirala činjenica da je skladištem Bardoš upravljala švicarska tvrtka Mitan Handels u vlasništvu Vanje Špiljka koja je bila ekskluzivni naftni dobavljač KFOR-a........