Paklarevo u BiH, selo kod Travnika ispod Vlašića, Pero Božić (75) je prije 17 godina zamijenio ravnom Slavonijom, i ne baš tako ravnom jer htio je da bude malo brdovito da se koliko toliko osjeća kao u mjestu gdje je rođen. Doselio se u Bolomače, selo kod Požege, gdje su brežuljci za njega ravnica u odnosu na zemljišni teren u Paklarevu.

Kada je došao u požeški kraj odmah je znao da je to pravo mjesto gdje će se moći baviti onim čime se bavio i njegov otac, ovčarstvom. 

Kada sam došao ovdje odlučio sam sa sinovima da nabavimo ovce

- Dok sam bio u Travniku, tamo sam gradio kuće, a kada sam došao ovdje odlučio sam sa sinovima da nabavimo ovce. Oni su se prihvatili tog posla, a ja im pomažem koliko mogu. U slobodno vrijeme ne mirujem, prihvatim se pletaćih igala i pletem čarape od ovčje vune. Plesti sam naučio od svoga oca, koji je i sam pleo dok je čuvao ovce. Bilo mi je 14 godina i od tada pletem svaki dan. Moja supruga Luca (72) bolje plete od mene, ali ja ne znam presti vunu pa sam taj posao povjerio njoj. U dugim zimskim noćima nas dvoje kratimo vrijeme, ona prede vunu, a ja pletem - rekao je Pero dodajući kako za jedan dan može isplesti jedan par čarapa. 

- Malo pletem, pa se odmorim, pogledam televiziju, i kada ne znam što bih radio uzimam svoje igle i nastavljam s pletenjem. Nisam nikada brojao koliko sam ispleo čarapa, samo znam da ponekada kada meni zatrebaju da ih nema - u šali kaže Pero, na što mu je njegova supruga Luca dometnula da ih je poklonio. 

Malo pletem, pa se odmorim, pogledam televiziju, i kada ne znam što bih radio uzimam svoje igle i nastavljam s pletenjem

- Poklonimo prijateljima, ali najviše potroše naši sinovi koji su po cijeli dan u čizmama, jer s 300 ovaca cijeli dan ima posla. To su najbolje čarape, tople su i mogu dugo trajati - rekao je Pero. Njegove čarape su unikatne, crne su s bijelim šarama. 

- Imamo ovce s crnom i bijelom vunom pa onda kombiniram boje. Svake godine ovce šišamo i imamo puno vune, nažalost nitko je ne želi otkupiti. Prije smo vunu bacali, a sada je pakiramo u vreće i postavljamo u zidove štala ako bi ovcama zimi bilo toplo, posebno sada kada je vrijeme janjenja - rekao je Pero. Luca je uzela preslicu i vreteno i pokazala nam kako pod njenim prstima nastaje vuneno predivo. 

Imamo ovce s crnom i bijelom vunom pa onda kombiniram boje

- Naučila sam to kao djevojčica i to sada radim rutinski. Prsti su mi toliko osjetljivi pa je debljina prediva uvijek ista. Pletem ja bolje od Pere, ali on ne zna presti pa sam se ja prihvatila ovog posla. Kada pletem to je uvijek za žensku čeljad, a on plete muškima - rekla je Luca.