Vladimir Šeks je otkrio kako treba postupati s Andrejom Plenkovićem.
Samo da valjda dobro prestrašiti.
"U toj noći, dakle prije smjenjivanja mostovaca, premijeru sam rekao: ako dopustimo da Most i SDP sruše Marića, idući će korak biti Martina Dalić, a treći ćeš biti ti, Andreje", izjavio je Šeks u vikend intervjuu za Večernji list.
Pa je Plenković dao tajnici nalog da napiše naloge za razrješenje ministara Mosta.
"Prihvatiš li da u Vladi ostanu Mostovi ministri koji žele rušiti Marića, ti ćeš izgubiti svaki kredibilitet i vjerodostojnost u članstvu HDZ-a. Vlastiti članovi okrenuli bi ti leđa", kazao je Šeks.
Pa je i zbog toga Plenković najurio Mostove ministre.
Nabrijani Plenki
Bitno je, dakle, premijera samo dobro zastrašiti njegovom političkom sudbinom: u prvom slučaju opstankom na čelu Vlade, u drugom opstankom na čelu HDZ-a. I nabrijani Plenković se odmah daje u akciju, spreman čak srušiti Vladu i narušiti stabilnost Hrvatske.
I nije Šeks jedini koji je to shvatio, on se time tek javno pohvalio.
Plenković je nedavno otkrio da se boji javnih prosvjeda, pa je dao određenu slobodu HNS-ovoj ministrici Blaženki Divjak. Ali uz njegovu superviziju jer ipak se boji samostalnosti HNS-a. Kao što se boji i da ga HNS neće napustiti.
Plenković je maknuo HOS-ovu ploču iz Jasenovca jer se bojao pobune Milorada Pupovca. Ali ju je premjestio u Novsku jer se bojao crnokošuljaša.
Odgode i obećanja
Odgodio je porez na nekretnine jer se bojao reakcije javnosti. Odbacio je Obiteljski zakon jer se boji reakcije medija i javnosti. Podario je braniteljima novi zakon jer se boji njihova pritiska. Obećao je podržavljenje Ine jer se bojao reakcije nakon gubitka arbitraže.
Nametnuo je lex Agrokor jer se nije samo bojao propasti kompanije, nego i da će kompanija pasti u ruke Rusima. I onom Alvarezu Trećem.
A sada se, naravno, boji saborskog Istražnog povjerenstva za Agrokor.
Dovoljno je, dakle, premijeru zamahati pred nosom nekom prijetnjom pa da ga se natjera na akciju. Bez toga, pitanje je bi li Plenković smogao snage, odlučnosti i volje da na vlasti bude išta više od čuvara Banskih dvora u četverogodišnjem periodu.
Brani Zdravka Marića ne bi li obranio samoga sebe, kako je to protumačio Šeks. A branio je svoje ministre da ne bi naljutio svoje birače.
Reklo bi se, strah je dobar onome komu ga je Vladimir Šeks dao.
"Dragi Andrej"
A taj isti Šeks čak je devet puta u intervjuu Večernjaku premijera Plenkovića nazvao "Andrej". Nije to bio samo izraz prisnosti dvojice HDZ-ovaca, na koju se nitko drugi ne bi odvažio, već i otvoreno patroniziranje predsjednika stranke i Vlade od strane stranačke sive eminencije, onoga onoga koji ga je instalirao na to mjesto i koji povlači konce iz sjene.
Ili onoga koji sa saborske galerije dirigira preslagivanjem vladajuće većine.
Šeks je "Andreja" prikazao kao svog posilnog, kao povodljivog političara kojeg treba malo pogurnuti, motivirati ili preplašiti kako bi se napokon pokrenuo. Ako je htio pomoći premijeru, nije u tome uspio.
Umjesto toga, prikazao ga je kao kukavicu koji misli samo na svoj opstanak na čelu stranke i Vlade, kao nesamostalnog političara, kao lidera bez osobnosti, doslovno kao Šeksova lutka na koncu.
A nije pomogla - dapače, čak je i odmogla - Šeksova tvrdnja da su premijeru "dali potporu i odriješene ruke da sam odluči da na sjednici Vlade smijeni Mostove ministre budu li glasali za opoziv ministra Marića".
Odriješene ruke
Oni koji moraju naglašavati kako su premijeru "dali odriješene ruke da sam odluči" neizravno poručuju da su premijeru te ruke inače zavezane i da do ključnih odluka u pravilu ne dolazi sam.
Što može biti dobra ili loša stvar, kako se uzme.
S jedne strane, Šeks ovime ostavlja dojam kako pokušava spriječiti pojavu "sanaderizacije" u Vladi i HDZ-u, gdje je sve ovisilo o volji jednog čovjeka. Osim, naravno, ako ta osoba nije Šeks.
S druge strane, možda je dobro da oko Plenkovića postoje ljudi koji će ga natjerati na akciju: osim Šeksa tu su i koalicijski partneri, ali i mediji, javnost i udruge. Pa premijera prisiliti da makne ustašku ploču, zatucani Obiteljski zakon i nepripremljeni porez ili da krene u kurikularnu reformu. Bez toga, tko zna kako bi ova vlast izgledala.
Nedavno se Andrej Plenković hvalio da "može što hoće". Sada smo vidjeli da može samo ono što mu Šeks dozvoli.