Tijekom oba svoja premijerska mandata Andrej Plenković vodio je mrtvu utrku između dobrih i loših vijesti.

Koliko god se trudio plasirati uspjehe i dostignuća svoje Vlade, toliko se njegove pozitivne objave zatrpavaju lavinama negativnih, često i dramatičnih informacija.

Pa tako, kad se danas hvali da Hrvatska ima jednu od najvećih stopa gospodarskog rasta u Europskoj uniji, mediji objavljuju podatke o tome da Hrvatska ima jednu od najvećih stopa inflacije u EU. 

Kad se hvali da je Hrvatska jedna od najuspješnijih članica EU, podaci otkrivaju kako Hrvatska istodobno prednjači po poskupljenjima u EU.

Najbolja i najgora

Kad ponosno ponavlja kako je Hrvatska jedna od 15 najrazvijenijih zemalja u svijetu, istodobno se piše da je Hrvatska jedna od najkorumpiranijih zemalja u EU.

Dok se Plenković hvali izvlačenjem novca iz europskih fondova, podaci europskog tužiteljstva otkrivaju da se u Hrvatskoj istražuju 23 slučaja teška 313 milijuna eura.

A kad premijer prodaju državnih obveznica proglašava velikim uspjehom i dokazom kako građani imaju povjerenje u hrvatsku državu, istraživanje 24 sata otkriva kako gotovo nitko od njegovih ministara nije uložio u te obveznice. 

Možda oni znaju nešto što mi ne znamo.

Majka neuspjeha

Pa čak i onda kad se izvukao iz rasprave o njegovu opozivu u Hrvatskom saboru, mediji su otkrili mini-aferu s njegovom saborskom zastupnicom Ankicom Zmaić, načelnicom Vrpolja koja je u raspravi najviše branila premijera, za koju je Nacional objavio da njezin brat i sin čekaju preko 600 tisuća eura državnih potpora.

A ne zaboravimo ni majku svih (ne)uspjeha: jedan od najvećih Plenkovićevih propagandnih parola bila je ona o spašavanju Agrokora, a sada su mediji zatrpani vijestima kako redom padaju optužnice protiv Ivice Todorića koji državi prijeti višemilijunskim tužbama. 

To je Plenkovićev mandat: na jednu žlicu meda, dolazi jedna žlica pelina. A nekad i više njih.

Slijeganje ramenima

Najviša inflacija i najveća poskupljenja cijena poništavaju nekakav rast BDP-a, koji je zapravo samo kompenzacija od prethodnih godina kad je Hrvatska bilježila jedan od najmanjih stopa rasta u EU. Objave o nekakvom prosperitetu bore se s informacijama da država "sjeda" na kuće najsiromašnijih građana, korisnika socijalne pomoći.

Pritom je zanimljiva činjenica da Plenković i njegovi ministri, kao i njegov ekonomski tim u Vladi, najnovije najave poskupljenja dočekuju slijeganjem ramenima i pozivanjem na tržište, ali istodobno su brutalno kažnjavali pekare, frizere i druge obrtnike zbog podizanja cijena svojih usluga i proizvoda, još dugo nakon što je prošao šok od uvođenja eura.

Tada je, naravno, pritisak javnosti bio prevelik i država je morala nekako - ognjem i mačem - intervenirati na tržište. Sada se, pak, poziva na aplikacije sa cijenama proizvoda, prepuštajući građanima da se nose s tržištem.

Uglavnom, Vlada pomaže građanima samo onda kad želi pomoći sebi. U svim drugim slučajevima, spašavaj se tko može.

Sanader 2.0

Bivši premijer Ivo Sanader uspio je prodajom dionica državnih poduzeća, najavama da će zabraniti rad nedjeljom i drugim oblicima kupovanja sindikata i socijalnog mira, izboriti drugi mandat, nakon kojeg je eksplodirao financijski balon i puknuo čir korupcije.

Andrej Plenković sada prodajom obveznica, donošenjem zakona o neradnoj nedjelji i drugim oblicima kupovanja socijalnog mira, pokušava gurnuti u drugi plan korupcijske i druge afere, te tako osigurati treći mandat.

Birači će, dakle, morati odlučiti na kojim vijestima će bazirati svoju odluku na biralištima, na onim dobrim ili lošim. Hoće li vjerovati Plenkoviću ili svojoj stvarnosti?