Sve je počelo 1989. godine. Osjećao sam se loše, boljelo me u dnu kralježnice i izgubio sam glas, pa nisam više mogao predavati u lokalnoj školi. Liječnici su me poslali u Zagreb i otkrili da imam tumor glasnica.

Antun Holeček umirovljeni je učitelj matematike i fizike, a drugo zanimanje mu je vozač. Znao je u školski autobus primiti djecu iz okolnih sela, dovesti ih u školu i predavati im, a zatim ih voziti kućama. Vozio je i za Hitnu pomoć, pivovaru i mnoge druge.

- Liječnici su mi odstranili pola glasnica i više nisam mogao glasno govoriti. Srećom, jako brzo sam se oporavio, ali morao sam odustati od nastavničkog poziva - nastavlja Učo, kako ga od milja zovu mještani. 

Prestao je piti i pušiti te se počeo zdravije hraniti. No četiri godine poslije bolest se vratila. Liječnici su ustanovili da ima karcinom želuca i odstranili su mu tri četvrtine tog organa. Prošao je 36 ciklusa kemoterapije. Smije se jer je pobijedio.

- Ne mogu reći da nije bilo loših dana. Bilo ih je. No moj lijek je bila zabava. Pjevao sam, a najčešće sam pekao palačinke. Pekao sam ih danju i noću, i znam se našaliti da sam pomoću njih odagnao bolest. Treba raditi bilo što samo da se ne misli na bolest. Veseli duh liječi čovjeka i ja se nakon toliko godina smijeha danas više ne znam ni pošteno naljutiti. Ja sam jednostavno sretan čovjek - objašnjava on.

Najveći ponos mu je traktor Steur, austrijska mašina iz 1948. godine koja besprijekorno radi. Njime obrađuje svoju zemlju za koju nije ostavio nasljednika. Nije se ženio i nema djece, kaže, koliko zna.