Želim nove noge jer ove ne valjaju, rekla je Nora Kuserbanj (4) prije kojih godinu dana roditeljima Denisu Kuserbanju (37) i Martini Bijonda (35), koji su je pitali za što skuplja novčiće u svoju torbicu.
Nora ima spastičnu cerebralnu paralizu te joj je utvrđena stopostotna invalidnost donjih ekstremiteta. Od petog mjeseca života ide na vježbe i terapije na Goljak. Uz to dvaput tjedno ide na Feldenkrais metodu somatskog učenja i jednom tjedno na plivanje po Halliwick konceptu. Unatoč silnom trudu roditelja i terapeuta koji rade s Norom, ova draga i umiljata pametna djevojčica još se uvijek ne može sama posjesti ni sjediti, kao ni stajati samostalno na nogama ili hodati.
Mogle bi joj pomoći terapije robotom Lokomatom u poliklinici Glavić, no za prva tri mjeseca treba im oko 65.000 kuna. Iako su oboje zaposleni, doduše mama Martina trenutno je još na produljenom porodiljnom zbog njege djeteta, to je za roditelje prevelik izdatak. Stoga su otvorili račun i pokrenuli humanitarnu akciju za skupljanje novčanih sredstava “Norin prvi korak”.
Norini problemi krenuli su već pri porodu. Rođena je praktički tri mjeseca ranije, u 28. tjednu trudnoće.
- Martina je ležala na čuvanju trudnoće u Vinogradskoj. Kad su krenuli trudovi Hitnom su je prebacili u Petrovu bolnicu zbog neonatološke skrbi, koja je tamo puno bolja - kaže tata Denis. Uobičajeno nedonoščadi, “palčićima” rade ultazvuk mozga, pa su tako i njoj dva tjedna nakon rođenja radili ultrazvuk.
- Tad su utvrdili da na mozgu ima krvarenje 3. stupnja. Literatura kaže da postoje 4. stupnja krvarenja. Četvrti ostavlja najteže posljedice, visoka je smrtnost, a djeca koja prežive često vegetiraju - priča dalje Denis. Već tad su im liječnici rekli da će Nora imati problema s motorikom, no nitko nije znao kojeg obujma. Ni danas nitko im, nažalost, ne može davati prognoze o tome hoće li prohodati i kad.
- Svi nam stručnjaci govore da samo moramo što više vježbati i da je to bit svega. Samo na taj način naša malena može napredovati - kaže Norina mama, a tata se nadovezuje.
Ne možemo znati kakav bi bio njezin status da nisu s njom vježbali, govore Norini roditelji koji su uložili maksimalan trud da im kći prohoda.
- S puna četiri mjeseca krenula je na Goljak, dva-tri puta tjedno, još smo plaćali terapeuta da vježba s njom kod kuće. Krenuli smo na plivanje jednom tjedno, na to već ide tri i pol godine. Prije dvije godine je krenula svaki dan u dnevnu bolnicu na Goljak. Zadovoljni smo s njihovim radom i zahvalni ravnateljici Goljaka na svemu što je učiila za Noru - objasnio je Denis.
Nora mjesec dana ide na Goljak, a mjesec dana je u vrtiću. Naime, Nori se prije nešto manje od godine dana pružila mogućnost da ide u vrtić Potočnica na Trešnjevci. Ide u redovnu grupu, iako vrtić ima i grupu za djecu s posebnim potrebama.
- Svi su preporučili, i na Goljaku psiholozi i u vrtiću kad je išla na procjenu, da ide u redovnu grupu, kako bi je djeca motivirala te zbog socijalizacije. Dvije curke su se odmah “zalijepile” za nju prvi dan kad je došla. Rekle su: “Ti si naša frendica” i to je to - kaže tata uz osmijeh. Potpuno nam je jasno kako je ova divna plavokosa i plavooka curica odmah osvojila srca vršnjaka i teta u vrtiću. I nas je šarmirala na prvi pogled. Nora u vrtiću ima svoju asistenticu, a budući da im je liječnica nedavno odobrila i fizioterapiju u kući, moći će vježbati i tamo budući da Potočnica ima svoje terapeute koji rade vježbe s djecom s posebnim potrebama.
Raspitujući se što bi još moglo pomoći Nori, saznali su da se u Dubrovniku, a potom i u Zagrebu, otvorila Poliklinika Glavić, koja ima robotsku neurorehabilitaciju za pacijente poput nje. Jedna od sprava u poliklinici je Lokomat. Riječ je o uređaju, koji se sastoji od egzoskeletonskog robota, sprava za hodanje i prilagodljivih ortoza. On zapravo funkcionira tako, objašnjava nam tata Denis, da se pacijenta podigne iznad trake za hodanje, a oko nogu su mu ortoze. Robot drži dio težine pacijenta kako bi mu olakšao kretanje, a kasnije se opterećenje koje pacijent osjeća povećava.
Ispred pacijenta je ekran na kojemu je videoigrica. Ona pacijenta kroz igru potiče da napravi željeni pokret. Koristi se u svrhu vraćanja funkcionalnosti donjih ekstremiteta odraslih pacijenata i djece koji su je djelomično ili u potpunosti izgubili zbog moždanog udara, cerebralne paralize, multiple skleroze, Parkinsonove bolesti i slično.
Kako bi provjerili je li Nora uopće kandidat za Lokomat, roditelji su je 22. veljače ove godine odveli na pregled u Polikliniku Glavić u Zagrebu.
- Bježala sam od zločestog čovječuljka na robotu i skupljala novčiće. Uspjela sam skupiti novčiće prije njega i dobila pehar - govori nam Nora uz glasan smijeh. Njezin tata Denis pokazao nam je kratki video koji je tom prilikom snimio.
- Kad vidite svoje dijete kako se smiješi i uz pomoć tog robota radi prve korake, to nema cijenu - kaže nam Denis.
Iako im je fizijatrica dr. Nikolina Krstić Cvitanović , koja je pregledala Noru, rekla da je ona kandidat za Lokomat, morali su pričekati jer je Nora u siječnju ove godine bila na operaciji tetiva na preponama. Naime, zbog, kako su nam rekli, savjeta liječnika i terapeuta da Noru ne stavljaju na noge, djevojčici su kukovi migrirali iz čašica. Zbog toga su morali na operaciju. Orotoped koji je Noru operirao, kao i njezin pedijatar, dali su im zeleno svjetlo te je Nora spremna krenuti na terapije.
Uz terapije Lokomatom liječnici poliklinike Glavić preporučili su im i terapije Andagom, robotskim uređajem za stabilnost i jačanje trupa koji bi, također, pacijentima trebao pomoći u hodu. Terapije jednim i drugim uređajem stoje oko tisuću kuna dnevno. Kako bi roditelji uspjeli platiti Nori terapije, potrebna im je naša pomoć.
Grad Zagreb dao nam je odobrenje za prikupljanje novčanih sredstava od 15. svibnja do 14. kolovoza - rekao je Denis.