Nikad nisam radio u poljoprivredi. Moram priznati da mi je ovo veliki gušt. Radimo do devet ujutro pa opet od 17.30, kad sunce nije jako, i sviđa mi se, kaže Zrinko Mirčić (56).
On je zadarski beskućnik koji s trojicom kolega, Zvonkom Martinovićem (58), Tonijem Cotom (54) i voditeljem projekta Vilijem Vukićem (45), uzgaja povrće za pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu te socijalnu samoposlugu u Zadru. Iskrčili su zapušteni gustiš i na 2500 četvornih metara zasadili 250 kilograma krumpira i nešto rajčica.
Posla su se primili prije dva mjeseca u sklopu projekta Ministarstva socijalne politike “Nove vještine za nove mogućnosti”. Zemljište na Starom bokanjcu u Zadru dobili su na korištenje od tamošnje župe, a projekt je osmislio Caritas Zadarske nadbiskupije te ga ostvaruje u partnerstvu s Poljoprivrednom školom Stanka Ožanića i Ministarstvom socijalne politike. Momci će uskoro sve krumpire povaditi te se nadaju da će količina biti dovoljna za nekoliko mjeseci. I sami jedu u pučkoj kuhinji, pa i oni jedu svoje krumpire.
- Jučer smo neke skuhali i moram priznati da su jako ukusni, a danas ih frigamo. Pa pogledajte ih, lijepi su i poprilično veliki. Razmišljamo o navodnjavanju, a Vili je bio u potrazi za dijelom motora za frezu pa da ostatak povadimo strojno - kaže Zvonko Martinović. Iz udruge umirovljenika obećali su pomoći kod vađenja, grupa žena s Facebooka često donese kolača, pogotovo za blagdane. Planiraju izlagati na stočnom sajmu. Sretni su jer se osjećaju korisno.
- U prenoćištu i pučkoj kuhinji imamo tri obroka, vešeraj, struju, vodu, grijanje, pa i TV. Jako nam je drago što dio toga možemo vratiti na ovakav način i zbog toga se osjećamo odlično - rekao je Vili, a Zrinko se raduje još nečemu:
- Živim za trenutak kad ću napuniti vrećicu krumpirima i odnijeti ih kćeri. Reći ću joj ‘Dite, ovo je tvoj tata sadio’, dati joj poljubac i reći ‘Dobar tek!’.
Mnogi su odustali od posla
Vidjevši koliko je teško iz šikare stvoriti njivu, mnogi su odustali od teškog posla. Ipak, najhrabriji mjesecima vrijedno rade.