Prvi prizor koji je, na početku izbjegličke tragedije, iz Hrvatske otišao u svijet bio je dirljiv: novinar 24sata Željko Garmaz uzeo je malo izbjegličko dijete u naručje, dok mu je kolegica s HRT-a Zrinka Perić obuvala svoje čarape, i nosio ga nekoliko kilometara. Dijete se zove Adam, dječak je, ima šest mjeseci, a njegova je majka u tri teške torbe nosila sve što joj je u životu još ostalo. Svi se sjećamo tih scena iz vremena Domovinskog rata. I na mnoge su djelovale kao neopisivo jak motiv za pomoć.

POGLEDAJTE VIDEO:

Hrvatska društvena scena je proključala - na svim društvenim mrežama skuplja se pomoć za izbjeglice, ljudi se samoorganiziraju, tradicionalne humanitarne organizacije rade najviše što mogu. U mjestima prolaska naši građani daju sve od sebe da tim nesretnim ljudima barem malo olakšaju teški položaj.

U Ilači su se građani sami organizirali za svaku vrstu pomoći - dežurali su, davali izbjeglicama hranu, odjeću, novac, osiguravali im čak i liječničku pomoć.

- Mi smo sve ovo prošli 1991. godine. Znamo što je to dobiti čašu mlijeka, namazan kruh te da vas netko potapša po leđima i pita vas kako ste. Organizirali smo se da cijelu noć ostanemo s izbjeglicama. Naš posao je ovdje. Naš posao je pomoći ljudima. Mi smo jaki. Mi smo ovo prošli. Mi znamo što je ovo - rekla je mještanka Ilače.

>>> Više pročitajte u Specijalu izbjeglička kriza u tiskanom izdanju 24sata od nedjelje