U pozadini političkih prepucavanja, iza suhih brojki i statistike, unatoč strahovima, hrvatski su građani pokazali da je jedino važno pomoći ljudima u nevolji
Poruka nade: Bez predrasuda i straha ljudi pomažu ljudima
Prvi prizor koji je, na početku izbjegličke tragedije, iz Hrvatske otišao
u svijet bio je dirljiv: novinar 24sata Željko Garmaz uzeo je malo
izbjegličko dijete u naručje, dok mu je kolegica s HRT-a Zrinka Perić
obuvala svoje čarape, i nosio ga nekoliko kilometara. Dijete se zove Adam,
dječak je, ima šest mjeseci, a njegova je majka u tri teške torbe nosila
sve što joj je u životu još ostalo. Svi se sjećamo tih scena iz vremena
Domovinskog rata. I na mnoge su djelovale kao neopisivo jak motiv za pomoć.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Hrvatska društvena scena je proključala - na svim društvenim mrežama skuplja se pomoć za izbjeglice, ljudi se samoorganiziraju, tradicionalne humanitarne organizacije rade najviše što mogu. U mjestima prolaska naši građani daju sve od sebe da tim nesretnim ljudima barem malo olakšaju teški položaj.
U Ilači su se građani sami organizirali za svaku vrstu pomoći - dežurali su, davali izbjeglicama hranu, odjeću, novac, osiguravali im čak i liječničku pomoć.
- Mi smo sve ovo prošli 1991. godine. Znamo što je to dobiti čašu mlijeka, namazan kruh te da vas netko potapša po leđima i pita vas kako ste. Organizirali smo se da cijelu noć ostanemo s izbjeglicama. Naš posao je ovdje. Naš posao je pomoći ljudima. Mi smo jaki. Mi smo ovo prošli. Mi znamo što je ovo - rekla je mještanka Ilače.
>>> Više pročitajte u Specijalu izbjeglička kriza u tiskanom izdanju 24sata od nedjelje