Vraćajući se s posla na naplatnim kućicama u Babinoj Gredi, Hrvoje Bilić (40) iz Cerne primijetio je na autocesti torbicu. Stao je kako bi provjerio o čemu je riječ. Torbica je bila puna novca i dokumenata koji su glasili na ime Onura Duza. Nazvao je našu redakciju i zamolio pomoć u pronalasku vlasnika. Potom je na adresu turskog veleposlanstva u Zagrebu, koje je obećalo pronaći Onura, poslao sve što je pronašao. Hrvoja je u cijeloj priči impresionirao podatak kako je nesretni i nespretni Onur rođen istoga datuma kad i on. O nagradi za pronađenu torbicu Hrvoje nije htio ni raspravljati. Kaže, njemu je za pristojan život dovoljna plaća koju zarađuje na naplatnim kućicama. Ne želi, tvrdi, zarađivati na tuđim mukama.

Tijekom života pet puta je pronalazio i vraćao ljudima njihov novac. Presretni vlasnici nudili su mu i 20 posto vrijednosti pronađenog, ali Hrvoje nikad ništa nije htio uzeti.

- Znao sam pronaći kuverte u kojima su bile plaće sumještana zaposlenih u šumariji. Naravno, svakome sam osobno kući odnio njihov novac - govori Hrvoje Bilić.

Najviše je pronašao 1992. godine - čak 10.000 tadašnjih njemačkih maraka! Čovjek iz Bapske taman je prodao svoj traktor.

- Nije prošlo ni nekoliko sati od njegova gubitka, a ja sam naišao i vidio novac. Uspio sam pronaći vlasnika. Htio me nagraditi. Rekao sam mu da ni ne razmišlja o tome. Postali smo dobri prijatelji - rekao je Hrvoje.

Ima četvero djece i susjeda o kojem skrbi

Hrvoje je otac četvero djece i već 20 godina brine se o sumještaninu Josipu Bukviću. Nakon rata i gubitka svega čovjek više nije stao na svoje noge. Kod Hrvoja svaki dan ruča, a Hrvoje mu daruje i cigarete.    

Priču o poštenom Hrvoju pogledajte u ponedjeljak  u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’ ili na www.ponoshrvatske.hr