Jedan od najpotresnijih spomenika poginulim, zatočenim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu bio je Zid boli u Zagrebu. Počeo je rasti spontano 26. rujna 1993. godine, na Selskoj cesti, ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a, čija zadaća je bila štititi civilno stanovništvo od ratnih stradanja. Očajne majke, žene i rodbina redale su crvene i crne cigle. Na kraju je imao ukupno 13.600 cigli. Na crvenima bila su ispisana imena nasilno odvedenih, nestalih i zatočenih, a na crnima imena poginulih branitelja i civila.
Zid je nastao na vrhuncu srpske agresije na Hrvatsku kao vapaj očajnih ljudi, koji su željeli upozoriti na nezabilježene zločine u srcu Europe, ali i apel domaćim institucijama i međunarodnoj zajednici da se nešto učini. Zid boli godinama je bio mjesto na kojemu su se obitelji molile, palile svijeće i odavale počast svojim najdražima. Njih je svojim fotografijama obilježio Patrik Macek, fotograf Pixsella i tako sačuvao od zaborava.
- Zid boli je naš specifikum. Bio je jasan podsjetnik čime smo platili našu slobodu u Vukovaru, Škabrnji, mojoj Posavini. Zid su sagradile primarno žene, majke. Na cigle su upisivale imena svojih članova obitelji kako bi imale mjesto gdje im mogu zapaliti svijeću. Tad je to za članove obitelji zatočenih, nestalih i poginulih branitelja i civila bilo sve - prisjeća se Macek.
Zid boli je u međuvremenu bio oštećen od namjernog razbijanja cigli, ali i zuba vremena. Započeta je inicijativa za njegovo očuvanje, obnovu, konzervaciju i zatim moguće premještanje na novu lokaciju. Pojedine udruge usprotivile su se premještanju, no tijekom lipnja 2005. godine Zid boli postupno je uklonjen i njegove su sastavne cigle premještene na groblje Mirogoj u sklopu mramornog spomenika "Glas hrvatske žrtve - Zid boli" Dušana Džamonje. Većina cigli zakopana je u kamene temelje spomenika, dok je nekoliko cigli uklopljeno u vanjski bočni dio spomenika.
- Ni oni koji su ga gradili nisu očekivali da će to trajati dugo. Nadali su se da će riješiti svoj problem te da će naći svoje mrtve i nestale. Premještanje Zida boli dobro je rješenje. Na tom mjestu danas je Trg pravde. Možda se moglo na tome mjestu u Selskoj ostaviti nekoliko cigli kao podsjetnik vlastima da to pitanje nije ni do danas riješeno i da još imamo neriješenih sudbina te da mnoge obitelji još traže svoje nestale - navodi Macek.
Osim na spomeniku, imena poginulih i nestalih uklesana su u kenotaf crkve Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu.
POGLEDAJTE VIDEO: