Ja uopce nisam supermama, ali pametna jesam. Imam dobrih i losih dana kao majka i vjerujem da nam je to vecini zajednicko. Zao mi je sto nisi mogla dojiti, ali nivo usporedbe hodalice i dojenja mi nikako nije sjeo, kao ni umanjivanje prednosti dojenja, jer ispada da je svejedno cime se bebe hrane, a zapravo nije. Ja sam zapravo jedna ogorcena mama koja je od trudnoce pa do dana danasnjeg svaki put vagala sto je zdravo za dijete, i svrsto se drzala svjih odluka. Moj sin ima nasljednu epilepsiju ,od rođenja, s kojom se sve teze nosi. Sve sto sam kao majka radila je islo u smjeru da mu smanjim stetu od napadaja i lijekova koje pije. Pa poludim kad procitam komentare koji su bez argumenata, a zapravo idu na stetu djetetu. Dakle, nisam supermama. Ali sam jako ogorcena. I da, nekad sam grijesila, iz neznanja. Ali ne iz samovolje.

Nikako nisam protiv novih saznanja, ni otkrića, ni istraživanja. No, svako istraživanje ima unaprijed postavljen cilj, pa se i ciljano provodi na način koji dovodi do željenog zaključka. Stalno dolaze nova saznanja koja na temelju istraživanja pobijaju postavke koje su, također zasnovane na istraživanjima, ustanovljene prije nekog (dužegili kraćeg) vremena. Ovime nikako ne želim tvrditi da su hodalice dobre ili nužno loše, nego da nikada nisam čula da je provedeno istraživanje o tome koliko ljudi, koji su zdravi na nogama i u kukovima, je prohodalo uz pomoć hodalica. Možda bi nas rezultati iznenadili, u oba smjera.

ako se dijete ne pazi ono može niz stepenice pasti i bez hodalice, zar ne? a hodalica je inače nezdrava i ortopedi savjetuju da se nikako ne koriste.