Prvu poruku u boci iz mora je izvadio kad je imao 13 godina, ali na drugu je čekao dugih 15 godina. Otad svaki tjedan šeće uz obalu rodnog Dugog otoka i traži.

- Većina ih ima samo adresu ili broj telefona, ali bilo je tu ljubavnih pisama, pjesama, priča od po nekoliko stranica, dječjih crteža na kojima roditelji napišu kontakt. Ljudi se čude kad im se javim, obično im treba vremena da se sjete da su bocu uopće bacili s broda - kaže Vedran iz Sali na Dugom otoku. Jednom je našao bocu staru čak devet godina.

- U tom periodu jedva je prešla milju. Netko ju je bacio u Maloj Ravi, a bura ju je odgurala na dugootočku stranu, udaljenu samo četiri sata. Ondje je ležala devet godina - prisjeća se.

Objašnjava kako većina ljudi koristi plastične boce iako bi najbolje bilo da su staklene, a čep zabrtvljen kako bi poruka ostala sačuvana. Poruke u bocama najčešće bacaju Norvežani, Šveđani, Nijemci, Austrijanci i Francuzi kad kao nautičari posjete Jadran.

Sam je poslao tri poruke u boci

Najveća udaljenost s koje su doplutale su Grčka i Turska. Vedran kaže kako poruke u bocama najčešće pronalazi na vanjskoj strani otoka, onoj prema otvorenome moru, i to nakon jakog juga. Pronađe li poruku na jeziku koji ne razumije, odnese je prevoditelju i obavezno se javi pošiljatelju. Ljudi često, po starom običaju, u bocu ubace cigarete, a novac su ubacili samo jednom. Neki u bocama šalju rođendanske čestitke, a nekoliko poruka poslao je i sam Vedran.

- Bacio sam tri poruke u boci, ali do sada mi se nitko nije javio. Valjda neću i te boce pronaći ja, pa da se sam sebi moram javiti - našalio se strastveni kolekcionar plutajuće ambalaže s porukom.