Dijana Aničić, predsjednica splitske udruge "Anđeli", reagirala je mnogobrojne kritike koje se ovih dana upućuju zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću nakon što je odlučio ukinuti mjeru roditelj-odgojitelj.
Aničić, majka dvoje djece, Josipe (21) i Duje (23), stopostotnog invalida, rekla je za Slobodnu Dalmaciju kako joj nije poznato koliko je Bandićeva mjera uopće imala uporište u zakonu jer je pitanje kakve je ugovore Grad potpisivao s korisnicima.
- Nikada nisam vidjela ni jedan takav ugovor - rekla je, dodavši da kao roditelj njegovatelj u Hrvatskoj ima 4000 kuna za 24-satnu skrb o teško bolesnom djetetu.
Ipak, ona to ne koristi.
- Ta cifra je plafon što se može dobiti, svi roditelji s takvim statusom dobiju isti iznos novca. Potpisuje se ugovor o radu, po posebnim uvjetima, koji prestaje smrću korisnika. To je doživotna ili cjeloživotna skrb. No, tih 4000 kuna ne može zadovoljiti osnovne potrebe teško bolesnog djeteta, a kamo li nešto više za dijete ili osobu s teškoćama - rekla je.
Osvrnula se i na vrijeme kada je Bandić donio mjeru roditelj-odgojitelj i poručila kako su roditelji-njegovatelji bili vrlo ljuti zbog novčane razlike, no da se ništa nije moglo napraviti.
- To je bila Bandićeva odluka, znači gradonačelnika Grada Zagreba, koju je on legitimno mogao provesti iz svog proračuna što nije mogao niti može napraviti ijedan drugi grad u državi. I onda su se odjednom u Zagrebu počela pronalaziti djeca... Ma dajte, molim vas! Nekad, kad su roditelji imali troje djece, normalno su ih odgajali i radili. Je l' imaš troje djece?! Zdrava su, vodi ih u vrtić i izvoli ići raditi! Zato nam se i događa u državi ovo što se događa. Zašto nije taj novac koji je potrošio na tu mjeru, uzeo i izgradio vrtiće?! Na kraju krajeva, čemu učimo našu djecu ako majke stoje doma i 'piju kavu' i samo čuvaju djecu. Tu djecu je potrebno socijalizirati, a to znači da im treba vrtić i sve ostalo što je primjereno njihovoj dobi - smatra.
Poručila je kako smatra da ta mjera nije dobra ni za djecu ni za roditelje.
- Roditelji trebaju ići raditi, a taj se novac trebao preusmjeriti na izgradnju vrtića, škola, bilo kakvih obrazovnih ustanova, koje će biti korisne toj djeci. Na koncu konca, mi svojim primjerom pokazujemo djeci kako treba živjeti i raditi. Ako im kažemo da će živjeti od naknada, kakvu im poruku šaljemo? A u pitanju su zdrava djeca, koja će sutra odgajati vlastitu. Što ćemo im reći? Nemojte raditi, stojte doma, živjet ćete od socijalnih naknada?! Umjesto da se vlastitim trudom i radom zalažu za sebe, svoje obitelji i bolje društvo, ovakvim pristupom neće biti socijalizirana niti će biti naučena na rad - rekla je.