Gorljivi ljevičar i socijalist, predsjednik Francuske od 1981. do 1995. godine, prvi francuski socijalist nakon rata koji je postao predsjednik, jedna je od osoba koja se gorljivo borila protiv priznanja Hrvatske i BiH.
Umro je na današnji dan 1996. u dobi od 79 godina, od karcinoma prostate, samo osam mjeseca nakon odlaska sa vlasti.
'Izbile su stoljetne mržnje'
- Francuska politika prema krizi i raspadu Jugoslavije snažno je obilježena zastupanjem prosrpskih interesa, a vidljiva je i u izjavi predsjednika Francoisa Mitterranda 'kako su na površinu izbile stoljetne mržnje, koje su dosad obuzdavali cjelovita jugoslovenska država i komunistička vlast pa smo se zatekli pred nečim što je stvorila povijest i zbog čega se ti narodi tuku već stoljećima'.
Francuska javnost i politički establishment smatrao je Srbiju i Jugoslaviju prirodnim saveznicima čije je prijateljstvo bilo potvrđeno u dva svjetska rata. Iz taktičkih razloga, kako bi zaštitila Srbiju, Francuska politika je naglašavala podijeljenost krivnje za nastalu krizu u Jugoslaviji.
I dok su srpski topovi 1991. godine masakrirali hrvatsko civilno pučanstvo, predsjednik Mitterrand odbija izjaviti da se radi o agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku. Ne postoji ni žrtva ni napadač jer je sukob za Mitterranda tek 'produžetak Drugog svjetskog rata i sređivanje računa između Srba i Hrvata, nakon masakra stotina tisuća Srba za vrijeme ustaškog režima što su ga u Hrvatskoj postavili nacisti'. - piše u Dušan Viro u svojoj knjizi Slobodan Milošević-anatomija zločina.
'Srpski narod, žrtva svojih susjeda'
On tvrdi u svom djelu da strahote rata i agresije na Hrvatsku francuski predsjednik Mitterrand nije pripisivao srpskim vođama, koji su ga pripremali i sustavno provodili u djelo, nego nejasnoj 'povijesnoj neizbježnosti'.
- Francuskoj novinarki Lauri Adler Mitterrand je 1994. izjavio:'Volim Srbe, pa što?' obrazlažući tu ljubav snažnim antifašizmom u Srbiji(!) za vrijeme Drugog svjetskog rata. Može se sa sigurnošću konstatirati da je najveći broj francuskih političara prihvatio podvalu Srbije 'o prijetnji koja se nadvila nad srpskim narodom, žrtvom svojih susjeda, ugroženih zbog urote Njemačke i Vatikana' - objašnjava autor Viro.
Francois Mitterrand i Roland Dumas, ministar vanjskih poslova, često su ove srpske floskule ponavljali u diplomatskoj komunikaciji Francuske. Francuska se, navodi Viro, unutar EZ-a odlučno suprotstavljala nezavisnosti Hrvatske i Slovenije i njihovom međunarodnom priznanju, ali se suzdržavala od izravne potpore Srbiji i Slobodanu Miloševiću kako ne bi narušila strateško partnerstvo s Njemačkom.
Francuska je sve usporavala
- Francuska vlada kritizirala je politiku Hrvatske i Slovenije naglašavajući da 'međunarodna zajednica neće priznati nezavisnost niti jedne jugoslovenske republike bez obzira na ekstremističku i antijugoslovensku politiku Srbije'. Afirmirala je europski pristup 'političkog jedinstva Jugoslavije' imajući u vidu težnje Baskijaca, Korzikanaca, Bretonaca i ostale regionalističko - državne pokrete koji bi u povoljnim političkim okolnostima mogli uzrokovati aktiviranje etno-političke bombe u europskim državama.
Tijekom rata na prostoru bivše Jugoslavije, Francuska je izabrala taktiku usporavanja, ublažavanja ili opstruiranja mjera i akcija međunarodne zajednice i EZ-a koje su išle na štetu Srbije. Iskoristila je angažiranje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kako bi svojim nacionalnim kontingentom bila opet vojno nazočna na Balkanu. Najveću potporu saveznika za svoju politiku prema zemljama bivše Jugoslavije imala je u Velikoj Britaniji - piše Viro o tome kako je funkcionirala Mitterrandova politika.
Mitterrand je 33 godine vodio dvostruki život
Francuska javnost bila je u šoku kad je tek 1994. doznala da je njihov dugogodišnji predsjednik cijelo vrijeme uz zakonitu suprugu i djecu imao i ljubavnicu s kojom je proveo desetljeća.
U braku sa suprugom Danielle Mitterrand je dobio tri sina, a imao je i izvanbračnu kći Mazarine koju je dobio sa svojom dugogodišnjom ljubavnicom Anne Pingeot. Naime, Mitterrand je pune 33 godine, sve do svoje smrti vodio dvostruki život sa 27 godina mlađom ženom.
Kad su se upoznali ona je imala 19 godina a Mitterrand je već bio 20 godina u braku s Danielle i imao iza sebe četiri ministarska mandata.
Cijeli život pisao joj je strastvena ljubavna pisma koja su ugledala svijetlo dana 2016. godine, 20 godina od njegove smrti pod nazivom "Pisma Ani, 1962-1995"
Kad je postao predsjednik 1981. Mitterrand se pobrinuo za svoju drugu obitelj. Majka i kći živjele su pod 24-satnom zaštitom u stanu u blizini Eiffelovog tornja, a prekoputa, s druge strane Seine, bio je Mitterrandov ured i službena rezidencija.
Danielle Mitterrand dugo je šutke morala promatrati kako ljubavna afera dobiva na zamahu. Za Mitterranda razvod nije dolazio u obzir jer je mogao naštetiti njegovoj karijeri, ali se Anne Pingeot kleo u "apsolutnu, strašnu, konačnu ljubav".
Za aferu javnost saznala tek 1994. godine
Mitterrandova afera s Anne Pingeot bila je javna tajna među novinarima koji su ga pratili dok je bio predsjednik. No, među njima je postojalo prešutno pravilo po kojemu su se privatni životi javnih osoba poštovali.
Francuzi su za cijelu priču saznali tek 1994., nekoliko mjeseci prije isteka Mitterrandova drugog mandata, kada je časopis Paris Match otkrio da Mitterrand ima izvanbračnu kći Mazarine, koja je tada imala već gotovo dvadeset.
Posljednja su pisma iz 1995. i pisana su nakon što je Mitterrand napustio Elizejsku palaču.
"Sretan sam što mogu misliti na tebe i voljeti te. Bila si sreća mog života", riječi su kojima je završio zadnje pismo.
Mazarine i njezina majka bile su mu na sprovodu. Bilo je to njihovo prvo pojavljivanje u javnosti.
Mazarine Pingeot, inače profesorica filozofije, prije devet godina prekinula je šutnju knjigom "Bouche Cousue" (u slobodnom prijevodu "Jezik za zubima") u kojoj svoju majku opisuje kao "junakinju filma koji nitko nikada neće pogledati".