Kad mi je najteže, sjetim se svojih prijateljica, posebno Ivone, koja više nije s nama. Dovoljno je da pomislim kako smo sve tri mogle poginuti i odmah mi bude lakše. Ivona će mi zauvijek biti u srcu, još mi jako nedostaje.
Ispričala nam je to hrabra Anamaria Sabljak (20) iz Magić Male, nedaleko od Nove Gradiške. Anamaria je 25. travnja 2013. teško nastradala kad je na nju i njene dvije školske kolegice u Cankarovoj ulici u Slavonskom Brodu naletio mladić očevim automobilom. Djevojke, tad petnaestogodišnjakinje, vraćale su se iz škole, a njihov razgovor prekinuo je strašan prasak. Sve tri su završile pod kotačima pobjesnjelog automobila.
Ivona je preminula, Anamaria je imala sve kosti polomljene
Nastala je vriska drugih učenika koji su se, kao i one, vraćali iz škole, ljudi su iz kuća izašli i pokušali pomoći djevojkama sve do dolaska Hitne pomoći. Teško ozlijeđene, ležale su nepomično u lokvama krvi. Prevezli su ih u slavonskobrodsku bolnicu. Anamaria je imala polomljene sve kosti koje su se dale polomiti, Margareta Sedlarević ostala je bez desne noge, no Ivona Srećković nakon četiri dana u KBC-u Osijek izgubila je bitku za život.
'Na odbojci sam pronašla nove prijateljice, slične sudbine'
Anamaria je nakon nesreće imala 22 operacije, no unatoč tome nije se predala. Borila se i postala je hrvatska reprezentativka u sjedećoj odbojci.
- Prije nesreće igrala sam rukomet, koji, nažalost, nisam mogla nastaviti. Prije dvije godine pozvale su me djevojke koje su igrale sjedeću odbojku, rekle su mi da dođem i okušam se te, ako mi se svidi, da će me rado primiti u svoju ekipu. Došla sam i to mi se svidjelo, vidjela sam da ja to mogu. Pronašla sam divne prijateljice, sličnih sudbina. Ima jedna djevojka među nama bez obje noge, ona je moja inspiracija jer kad vidim kako se ona bori i nadomješta taj tjelesni nedostatak, odmah dobijem snagu da od sebe dam više. Zahvaljujući angažmanu, ušla sam u paraolimpijsku reprezentaciju Hrvatske, što mi je velika čast - otkrila nam je Anamaria.
U nedjelju je bila na pripremama u Zagrebu, a dan ranije njena ekipa igrala je protiv reprezentacije Slovenije i pobijedila.
- To mi je jedna od najdražih pobjeda. Sve do listopada imamo razrađen plan priprema jer ćemo tad u Italiju na Paraolimpijske igre za mlade, a u studenom ove godine čeka nas Europsko prvenstvo u Poreču - kaže o sportskim izazovima ova vesela i draga djevojka. Prema njenim riječima, sjedeća odbojka je dosta zahtjevan sport iako ljudi misli da igračice samo sjede i udaraju loptu.
- Nije tako. Potrebno je zaista mnogo napora, vježbe i fizičke kondicije, no kad se timski radi, kako to mi činimo, onda ništa nije teško. Presretna sam što sam dio ekipe. Igra i druženje s djevojkama pomažu mi da ne mislim na tešku nesreću, koju neću zaboraviti dok sam živa – kaže Anamaria.
Obitelj joj je bila velika podrška nakon nesreće
Dodaje kako je zahvalna majci Štefici, ocu Željku i trojici braće zato što su joj bili velika podrška nakon nesreće, pa i u njezinoj odluci da se nastavi baviti sportom. A ljubav?
– To će doći kasnije. Sad je bitno da nastavim školovanje jer planiram od jeseni na studiji rehabilitacije, a ljubav, kada dođe, uvijek je dobro došla – rekla je Anamaria.
Dečko koji ih je zgazio dobio četiri godine
Na Anamariju i njene prijateljice naletio je Deni Župan iz Slavonskog Broda. Vozio je BMW brzinom puno većom od dopuštene. Župan je osuđen na četiri godine i šest mjeseci zatvora.