Umro je u snu. Nije bio bolestan, rekli su nam u agenciji IM&C, koja je objavila smrt zadnjeg jugoslavenskog premijera.

Ante Marković (87) obavljao je gotovo sve najvažnije funkcije u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Bio je generalni direktor Končara, ali i predsjednik hrvatske vlade (koja se tad zvala Izvršno vijeće Sabora), predsjednik Hrvatske (tad se to zvalo predsjednik Predsjedništva SRH). Tijekom raketiranja Banskih dvora, 7. listopada 1991. godine, Marković je s Franjom Tuđmanom i Stipom Mesićem čudom preživio pogodak rakete.

Nije bio političar nego gospodarstvenik, koji je u politiku, kako je sam govorio, ušao samo zato što je morao. U bivšem sustavu bio je ponajprije menadžer, tehnokrat, kojeg ideologija nije puno zanimala i za njom je posezao tek kad je morao. Kao republički premijer imao je samo jednu opsesiju: proizvodnju. U jednome mandatu zabranio je sve neproizvodne investicije u SR Hrvatskoj. Bio je izrazito samouvjeren i uvijek odlično obaviješten o “stanju stvari”.

- On je u politici bio gospodarstvenik - kaže Ivan Cesarec, Markovićev dugogodišnji suradnik, koji je s njim u Končaru radio od 1968. do njegova odlaska 1984.

- Kad je došao, Končar je bio tvrtka s otprilike 500-800 zaposlenih - kaže Cesarec.

- On ju je raširio po cijeloj Jugoslaviji, i na kraju je imala 25.000 radnika, od toga u Zagrebu oko 7000. Bio je izrazito samouvjeren, ali nikad nije bio apsolutist. Naprotiv, ljudima je ostavljao veliku slobodu.

- On je jako puno napravio za ondašnju ekonomiju - kaže dr. Dražen Kalogjera, makroekonomist koji je savjetovao Markovića.

Dodaje da ga je impresionirala njegova izvrsna priprema za svaki sastanak.

- Proveo je stabilizacijski program, stabilizirao dinar, napravio ga je konvertibilnim. Prihvatio je tržišnu privredu i jako gurao taj model. To se puno osjetilo i na standardu građana. Imao je samo jednu veliku pogrešku: mislio je da će njegova ekonomska politika, koja je bila vrlo zdrava, slomiti Miloševićevu velikosrpsku ekspanziju, podcijenio je da je politika ipak jača... Zadnjih godina Marković je osnovao kompaniju Tehel sa sjedištem u Sarajevu. Osnovna djelatnost bila joj je gradnja elektrana, no gradila je i vrlo skupe stanove na Skenderiji, koje je unatoč krizi rasprodala u rekordnom roku.

Sa savezom reformskih snaga propao na izborima

Kad je postao premijer SFRJ, sa širokim osmijehom objavio je konvertibilnost dinara, u omjeru 1:7 u odnosu na njemačku marku. U inauguralnom govoru rekao je:

- Nudim vam znoj i suze, krv vam neću nuditi, to neka vam nude drugi.

Smanjio je inozemni dug Jugoslavije s 21 na 11,5 milijardi dolara i omogućio otvaranje 60.000 poduzeća. Nakon raspada SKJ osnovao je reformističku stranku, koja je propala.