Dojavljeno mi je da je na Kornatu veći požar. Pitao sam gdje da mi idemo gasiti pa su mi iz vatrogasnog operativnog centra rekli da idemo pred sam požar. Sa mnom je krenulo 20-ak momaka u 20 -im godinama, običnih ljudi, zainteresiranih za gašenje požara budući da su im tamo bili maslinici pa su htjeli zaštititi svoju imovinu. Pozvao sam ih preko radio Kornata.

Brod Nacionalnog parka Kornati krenuo je oko 15.45 sati. Pogasili smo manju vatru koja je bila blizu kuća, a kad smo se premjestili u uvalu Šipat, načuo sam da ima ozlijeđenih i nazvao Vatrogasni operativni centar i obavijestio ih o tome. Odgovorili su mi da ima znatno težih stvari od ozlijeđenih.  

Ranije, dok smo plovili između Žuta i Kornata vidio sam helikopter koji se spuštao pa dizao negdje po sredini otoka, ali nije letio prema naprijed. Bilo nam je nejasno što radi jer tada nismo znali gdje su vatrogasci stradali. Kad smo stigli u uvalu Šipnat, bio sam zaokupljen pozivima, a momci koji su bili sa mnom prenosili su ozlijeđene do kuća. Meni su pred očima bila tri ozlijeđena, a govori se da ih je bilo četvero.  Vidio sam sina pokojnog Ivice Crvelina, Kneževića s kojim sam razgovarao i još jednog momka sportske građe. Otišao sam do zapovjednika broda pomorske policije, a jedan od unesrećenih sam je došao do broda i sjeo u fotelju - svjedočio je Mile Rameša, zaposlenik nacionalnog parka Kornati.

Njegov je dojam bio da spašavanje tog dana nije dobro organizirano. Njegov je iskaz ušao u zapisnik Županijskog suda u Zadru.

Tamo je u tijeku suđenje vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici za smrtno stradavanje 12 vatrogasaca i teške ozlijede jedinog preživjelog. Tragedija se dogodila 30. kolovoza 2007.  

Marino Ježina najprije je osjetio dim, već oko 10 sati ujutro, a kad je otišao baciti mreže u more vidio je kako se helikopter vrti na jednom mjestu. Dan kasnije saznao je da je to bilo mjesto stradavanja vatrogasaca. Puhalo je jako jugo. Po povratku mu večera nije bila gotova pa je otišao gliserom u uvalu Šipnat obraniti maslinik i fotografirati požar. 

- Vidio sam kako vatrogasci izlaze iz helikoptera te kako Joško Klarić odlazi prema brdu. Marinko Knežević me pitao di je gusterna. Pokazao sam mu,  ali  sić za vodu bio je premali. Rekao mi je "Bit će jebeno velik požar, a kanadera nemamo "  - svjedočio je Marino Ježina. 

Kasnije je čuo da ima poginulih. S Ramešom i još jednim čovjekom  pomogao je  nositi Kneževića do broda koji ga je prevezao do obale. Nakon toga nastala je strka i metež pa je oko 20 sati otišao kući. U srijedu je u svjedočenju u sudnici Županijskog suda pojasnio da nema sat pa da se orijentira prema suncu.