Čim dođem kući, prvo ću stati pod tuš. To mi je najviše nedostajalo svih ovih mjeseci, iskreno priznaje Goran Krstanović (41), koji je do prije četiri dana živio s pokretnom mehaničkom pumpom za srce. Vozio ju je u torbi i od milja zvao Fifi. Liječnički tim iz KB Dubrava mu je u kompliciranoj višesatnoj operaciji skinuo mehaničko srce jer se njegovo dovoljno oporavilo da ponovno može raditi samo. Goranu su pumpu ugradili 30. listopada 2007., a sve te mjesece je, kaže, izdržao jer se prepustio Bogu i njegovoj volji. Često ga je hrabrio i bolnički kapelan s kojim je mnogo razgovarao u dugim bolničkim danima. Predstojnik Kardiokirurgije prof.dr. Željko Sutlić je i nakon prve operacije ugradnje mehaničkog srca Goranu rekao da su učinili maksimum, ali da je to samo pola uspjeha. Ostala polovica ovisila je isključivo o Goranovoj snazi i njegovoj okolini. Tu je nemjerljivu ulogu odigrala Goranova supruga Mila, koja ga je svaki dan obilazila, njegovala i hrabrila. Oboje su prošli najteže iskušenje u životu, a sada Mila i njihovo troje djece, Lucija (3,5), Silvio (16) i Monika (18), jedva čekaju da Goran opet bude kod kuće. Iz bolnice bi trebao izaći za dva tjedna, a moći će opet normalno živjeti.



SRCE U TORBICI IMAO JE I POŽEŽANIN
Sa srcem u torbi živio je i Zlatan Jerabek (66) iz Požege. Njemu su njemački liječnici 2007. godine ispod srca ugradili pumpu vrijednu 80.000 eura, a bila je veličine kutije cigareta. Nažalost, Zlatan je umro prošloga ljeta, ali od karcinoma pluća. Da nije obolio od karcinoma, kažu liječnici, sa pumpom je još dugo mogao živjeti.