Stotinjak roditelja djece s invaliditetom ili teškoćama u razvoju okupilo se u utorak na Markovu trgu. Traže da im se vrati status njegovatelja, da se invalidima vrate prava na ortopedska pomagala sukladno prijašnjem pravilniku te da im se prizna status manjine. 

- Borimo se za prava naše djece, za njihovu integriranost u društvo kao punopravni članovi, koji nisu teret već mogu koristiti društvu - rekla nam je Štefica (44) iz Konjščine. Njezina kći Maria (12) boluje od Dandy Walkerova sindroma. 

Traže da im se vrati status njegovatelja

- Ima tešku epilepsiju te velika mentalna i motorička oštećenja. Potrebno je da 24 sata budem uz nju - rekla nam je Štefica te dodaje kako se ispod ovih prava, koje sada djeca invalidi imaju, ne smije ići. Kritizirala je eventualno ukidanje statusa roditelja njegovatelja, a dotakla se i nedostatka stručnog osoblja. 

- U cijeloj Krapinsko-zagorskoj županiji imamo jednog defektologa. Djecu često moramo voziti u Zagreb što također nije financijski prihvatljivo - rekla nam je Štefica, čija kći pohađa školu u Krapinskim Toplicama. 

Ukidanje prava na pomagala

Zdenka Kunštek (48) iz Krapine požalila se zbog ukidanja prava na pomagala. Njezinoj kćeri Valentini (14) itekako su potrebna. 

- Pomoćni materijal neophodan je za život djece invalida - rekla je Zdenka koja je došla zbog svog djeteta, ali i da podrži svu djecu s intelektualnim i motoričkim teškoćama. 

Nino De Marchi (55) iz Nove Gradiške ispričao nam je kroz što je sve njegov sin morao prolaziti. 

- Prvo su mu 2006. u nalazu napisali da ima trajno oštećenje da dvije godine kasnije više ne bi bilo trajno oštećenje - govori De Marchi. Problemi tu nisu prestali. 

Isti uvjeti za sve

- Nakon što je završio osnovnu školu, rekli su kako nije radno sposoban. Žalio sam se te su ga upisali u komercijalnu školu, a on ne može pisati. Dobivao je jedinice iz testova. Ispisali su ga. Sad završava za pomoćnog kuhara. Od čega će živjeti? Od 350 kuna mjesečno? - pita se očajni otac. 

- Borimo se za prava sve djece. Svako dijete treba imati iste uvjete - rekla je Danijela (37) iz Zagreba. Njezin sin ima cerebralnu paralizu. Zasad mu, kaže, nisu ukinuta prava. Ipak, došla je podržati roditelje ostale djece. 

Ivanka Sakan (52) iz Zagreba požalila se što zakon propisuje kako djeca invalidi moraju biti u školi maksimalno 20 sati tjedno. 

- Zbog toga sam morala ispisati sina s vjeronauka. Iduće godine on kreće u 7. razred. Dobit će više predmeta pa ću zbog toga izgubiti status njegovateljice odnosno 2500 kune mjesečno - požalila se Ivanka. Razočarana je jer im odbijaju i ortopedska pomagala. Također, ljuti su što novim zakon propisuje da djeca s invaliditetom mogu maksimalno imati terapije tri puta tjedno kod kuće. S druge strane, kaže, stariji ljudi imaju na to pravo pet puta tjedno, što Ivanka smatra apsurdom. 

Borba za prava djece

Martina Hercig (28) ne može dobiti status njegovateljice unatoč tome što njezina kći Sara Elena (7) ima cerebralnu paralizu, epilepsiju, teška mentalna i motorička oštećenja. 

- Sve to zbog toga što se moje dijete ne hrani na sondu - govori Martina. Došla se izboriti za prava svog djeteta, ali i prava druge djece, jer im to nitko zakonom ne smije ukinuti. 

- Stalno sam uz nju. Ne želim je dati u neku ustanovu. Radije ću biti nezaposlena, ali biti sa svojim djetetom - rekla je na kraju.