Političari umočeni u afere uglavnom više strahuju od suda (vodstva) svoje političke stranke nego od pravorijeka pravosuđa, a postoji obrazac po kojem komuniciraju. Od početka afere do njezina okončanja njihovo komuniciranje najviše se odvija u skladu s lojalnošću stranci i za nju vezanoj instituciji kao najvećem izvoru moći u hrvatskom društvu. Pokazalo je to istraživanje Dražena Lalića, Marina Galića i Anite Culifaj s Fakulteta političkih znanosti, koji su analizirali 35 afera istovjetnog broja političara od 2010. do 2021. godine, odnosno 471 izjavu. Rad objavljen u znanstvenom časopisu Medijska istraživanja pokazuje da političari redovito odbijaju svoju odgovornost, ali kad pritisak medija postane neizdrživ, daju ostavku s obrazloženjem da ne žele biti teret svojoj stranci. Njihovo komuniciranje odvija se u tri faze. U prvoj pod svaku cijenu poriču postojanje afere i svoju odgovornost, u drugoj uglavnom prebacuju krivnju, prije svega na medije te političke suparnike. Treća faza je suočavanje sa strankom, u kojoj svoje interese podređuju stranci i komunikacija se odvija dominantno u skladu s lojalnošću stranci.