"Kada bih mogao utjecati, uvijek bih radije da moj sin ili kćer ima curu ili dečka Hrvata?" Da ili ne? "Da sam ja vlasnik trgovine i da na red za kupnju čekaju Hrvat i Srbin, prvo bih poslužio Hrvata, premda je došao malo kasnije, iz samo meni poznatih razloga". Da ili ne? To su samo dva u nizu pitanja iz istraživanja koje u Vukovaru provodi Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Društvo za psihološku pomoć. Istraživanje je longitudinalno - dakle, provodi se više puta tijekom određenog razdoblja, kako bi se ustanovilo koliko se mišljenja ispitanika vremenom mijenjaju - a nakon 2000. godine nedavno je ponovno provedeno u vukovarskim osnovnim i srednjim školama. Istraživanje je izazvalo negativne reakcije kod nekih Vukovaraca, no riječ je o legitimnoj znanstvenoj aktivnosti čiji će rezultati, kada budu gotovi, biti dostavljeni školama, ministarstvu obrazovanja i drugim ustanovama koje na temelju njegovih zaključaka mogu oblikovati strategije koje će omogućiti bolju komunikaciju između dviju, naročito u Vukovaru, još uvijek prilično udaljenih skupina. Vukovarski učenici koji se školuju u nastavi na hrvatskom jeziku i i oni koji se školuju na srpskom tek su ove godine krenuli u zajedničke smjene. Bit će zanimljivo vidjeti koliko su, u tom smislu, vukovarski Hrvati i Srbi promijenili stavove u odnosu na 2000. godinu. Rezultati istraživanja još nisu poznati a najranije bi mogli biti, kako saznajemo od autora, na proljeće.