Nakon izazova kojega je ruski veleposlanik Anvar Azimov uputio američkom kolegi Robertu Kohorstu (“Mi spašavamo Agrokor, neka američke banke daju novac ako to žele”) Amerikanci nisu ponudili novac za Agrokor ali je hrvatska javnost doznala da Sjedinjene Države već dulje vrijeme nude Hrvatskoj pomoć u otkupu Ine od Mađara.
Američka tvrtka Castleton Commodities International u ožujku je, naime, hrvatskoj vladi poslala “pismo interesa” u kojemu nude pomoć u preuzimanju Ine. Tvrtka nudi kredit i široku lepezu suradnje, strateškog partnerstva. Kažu da imaju osigurane kreditne linije “teške” 3,6 milijardi dolara. Vlada zasad nije javno komentirala dopis CCI-ja. Ponudu su, kako je poznato, dali i Rusi - Igor Sečin, direktor Rosnefta, u listopadu 2017. rekao je novinarima Jutarnjeg lista da je ta tvrtka spremna kupiti Inu od Mađara, i razviti rafineriju u Sisku.
Ruska Federacija i Sjedinjene Države očito se natječu za dominaciju u Hrvatskoj. Ruski ciljevi su jasni: oni žele sve što ima veze s energijom. Žele nam dobavljati plin, žele kupiti Inu, žele Janaf za transport nafte, motaju se oko Petrokemije, a ljudi bliski Kremlju imaju veliki utjecaj i u brodogradnji. Prvo plinarsko društvo idućih će deset godina dobavljati plin od Gazproma. Ambasador Azimov nekoliko je puta rekao da bi ruske tvrtke rado kupile i HEP. Ruske banke dobile su nešto manje od polovice Agrokora, a dok traju sankcije prema Rusiji ostat će ispod 50 posto vlasništva, jer bi sve drugo bilo protiv propisa EU.
Iako je Hrvatska članica NATO-a, ruske su investicije veće od američkih. U posljednje 22 godine ulaganja iz Rusije u Hrvatsku dosegla su 414 milijuna eura, dok su američka tri puta manja, i iznose točno 137,68 milijuna eura. Bilo bi djetinjasto zamišljati da se takav ekonomski upliv ne odrazi i u političkoj sferi.
Američki ciljevi nisu jasni poput ruskih, osim jednog - oni ne žele da Rusi uzmu bilo što od toga, ali ne nude alternativu (tj. novac) iako znaju da je Hrvatska ekonomski preslaba za otpor Rusiji.
Rusi, dakle, nude šakom i kapom, licitiraju milijunima, stotinama milijuna, milijardama, govore konkretno - a Amerikanci dijele savjete, usto i takve kojih se ni sami ne drže. Američki veleposlanik Kohorst rekao je nedavno da u Agrokoru ni jedna skupina ne bi trebala imati preko 10 posto vlasništva, ali niti jedna američka tvrtka nije se ponudila da pomogne u ostvarenju te zamisli. Amerikanaca nema ni u blizini Petrokemije, Uljanika i Trećeg maja. Ako CCI doista uđe u Inu, to bi bila (dobrodošla) prekretnica.