Kad bi se netko ovih dana nekim čudom probudio iz dugogodišnje kome i pogledao aktualne vijesti, pomislio bi da Hrvatima najveći problem predstavljaju Rebićeve kopačke i homoseksualci. I doista: u zimskim noćima, dok snijeg lagano pada po u potresu ispucane krovove, a netom nasječena drva pucketaju u štednjaku, krene runda prigodnih priča i legendi o vampirima, vješticama, vilama, vukodlacima i sličnim kreaturama… “Kad tamo iza ćoška izleti – peder!” – reče seljak kodnog imena Mostoja, iskolačenih očiju uz dramatičnu pauzu, a okupljeno mnoštvo uzdahnu: “Uuuu!”. Preplašeni narod nemušto se križa nad hrvatskim sablažnjivo prokletim sudbama i šapatom moli da oni ili netko od njihovih ne bi gdjegod slučajno sreli pripadnika LGBT plemena te ih zarazio tim kobnim virusom duginih boja. Sudeći po najnovijim izjavama Mostove vrhuške: od sve dušmanske klape najgori su homoseksualci. Grmoja je najavio ideju tzv. Antipedofilskog zakona, u sklopu kojeg bi bila i “zaštita djece od seksualnih sadržaja i LGBTQ propagande”. Onda je i Petrov ustao u obranu svog političkog partnera izjavom upitnog demokratskoga karaktera: “Oni moraju shvatiti da su manjina i da im mi toleriramo to”. Ostalo je nejasno u ime koje većine Petrov i Grmoja istupaju jer službeni podaci jasno pokazuju da im je tek 7,39% biračkog tijela dalo svoje povjerenje. Ako se pak, uz one isprazne polufloskule “Nećete!” i “Neće ići!”, samo pozivaju na “nikad veću potporu naroda” diletantski izmjerenu brojem lajkova, onda se grdno varaju. Sva sreća pa su u Hrvatskoj ljudska prava i slobode zajamčeni Ustavom, a ne populizmom jedne marginalne političke stranke.