Bilo je sasvim dovoljno da je postojao opis ozljede od strane liječnika u samoj prijavi stradavanja ili ranjavanja i njegov potpis. Ja nisam morao provjeravati da li takav opis odgovara istini, svjedočio je Darko Košćak u nastavku suđenja čelniku Hrvatskog liječničkog sindikata Ivici Babiću za ratno profiterstvo. Terete ga da je smetnje vida koje je navodno imao od djetinjstva lažno prikazao kao povrede zadobivene u ratu i na taj se način okoristio za gotovo 768 tisuća kuna. 

Košćak je bio personalni časnik u 127. Brigadi u kojoj je bio i Babić. Poznaje ga od ranije, iz grada. Iz rata ga se ne sjeća, ali zna da je bio liječnik u brigadi. Kazao je i da je bilo uobičajeno sačinjavati 1995. i 1996. prijave stradavanja jer su se zapravo obnavljale stare prijave. 

- O povrjeđivanju Ivice Babića ne znam ništa jer sam hrvatski branitelj u neborbenom sektoru i nisam bila na ratištu. Iz papira znam da je Ivica Babić bio hrvatski branitelj u borbenom sektoru. Ja sam radila poslove voditelja referade u Uredu za obranu Virovitica i donosila rješenja o priznavanju statusa HRVI Domovinskog rata. Rješenja sam sačinjavala temeljem uvjerenja o prebivalištu, potvrde o pripadnosti u postrojbi, potvrdu o ranjavanju, potvrde o sudjelovanju, medicinske dokumentacije te dokumentacije o ranjavanju ili povrjeđivanju - kazala je Alojzija Režić. Nakon što bi sve to prikupila, slala je dokumentaciju na prvostupanjsko liječničko povjerenstvo kako bi procijenili postotak oštećenja organizma. 

- Kad bi se to vratilo, ja bih donosila rješenje o priznavanju statusa HRVI koje je, po pravomoćnosti, išlo na reviziju u MORH, gdje bi drugostupanjsko liječničko povjerenstvo vršilo provjeru. Tek tada bi nekome priznali status HRVI - svjedočila je Režić. Dodala je da je rješenje za Ivicu Babića bilo na reviziji 1995. ili 1996. u ministarstvu te još jednom 2001. godine radi prevođenja na novi Zakon o hrvatskim braniteljima, dakle prošlo je dvije revizije.