Prije tri godine Klub zastupnika SDP-a popunjen suradnicima bivšeg šefa Zorana Milanovića rušio je tadašnjeg predsjednika stranke Davora Bernardića.

Danas, Klub zastupnika SDP-a popunjen suradnicima bivšeg šefa Davora Bernardića pokušava srušiti predsjednika stranke Peđu Grbina.

A nakon narednih izbora, kako je krenulo, SDP možda neće ni imati Klub zastupnika koji bi rušio predsjednika.

"Sve ovo pretvara SDP u Cirkus Montyja Pythona", govorio je pobunjeni zastupnik Peđa Grbin u Expressu 2018. godine, upozoravajući kako je stranka pod vodstvom Bernardića osuđena na propast. "Pitanje je koliko će dugo trebati da dođemo do praga od pet posto koji predstavlja granicu za ulazak u Sabor".

Tada se SDP bojao prijetnje Živog zida.

Zokijevi, Berini i Peđini ljudi

A sukobi u zastupničkom klubu, odnosno obračun ljudi s Milanovićevih izbornih lista s aktualnim šefom Bernardićem, trajali su sve do parlamentarnih izbora 2020. godine, kad je Bernardić napunio liste svojim ljudima koji sada, eto, prkose Peđi Grbinu.

Danas se saborski Klub raskolio nakon izbacivanja četvoro zastupnika iz stranke, Grbin je pobjegao sa sjednice Kluba kako ne bi saznao da u njemu nema većinu, zastupnici ga izazivaju da ponovno dođe na glasanje, a SDP u anketama gubi prednost pred platformom Možemo.

Prije par godina Bernardić je želio preuzeti Klub SDP-a u Saboru, suprotno volji njegovih članova, a danas Grbin pokušava ovladati Klubom unatoč otporu njegovih zastupnika.

"Dok se u državi odvijaju važni politički procesi, mi se međusobno koljemo i boli nas briga za ono što se događa izvan stranačkog prostora", govorio je Grbin 2018. godine.

Međusobno klanje

Danas, tri godine kasnije, u SDP-u se opet "međusobno kolju" i "boli ih briga za ono što se događa izvan stranačkog prostora", ovoga puta s Grbinom na čelu stranke i Bernardićem na čelu pokreta otpora aktualnom vodstvu. 

SDP je upao u začarani krug. No sada je umjesto "Montyja Pythona" zaglavio u  "Beskrajnom danu", gdje se ponavljaju isti scenariji, isti sukobi, isti raskoli, čak i s istim akterima, ali na suprotnim - i suprotstavljenim - stranama.

Prije tri godine osipanje saborskog kluba i smanjivanje članstva, i to čak za 75 posto u odnosu na 2016. godinu, kako je tada upozorio Ranko Ostojić uz pitanje "Tko je kriv", bio je argument za rušenje Bernardića.

Sada svjedočimo novom osipanju kluba, isključivanju četiri tisuće članova, što Bernardićevi ljudi koriste kao argument za rušenje Grbina. Čiji suradnici, kojeg li čuda, ne ponavljaju iste argumente kao 2018. godine.

Gube i ruše

SDP gubi članove, gubi izbore, gubi rejting. Nekad pod Bernardićem, sada pod Grbinom. Kako su rušili Bernardića, sada ruše Grbina. Pa sve ispočetka.

Odnosno, sve dok više ne bude SDP-a. Kad više neće biti plijena za dijeljenje, zastupnika za rušenje, argumente za svađu.

Jer, čak i ako (ili kad) sruše Peđu Grbina ili on ode sam - jer SDP nikad ne može srušiti svog predsjednika, kakav god bio - novi predsjednik SDP-a napunio bi izborne liste svojim suradnicima i pretvorio Sabor u svoju utvrdu, odnosno kotu za granatiranje njegova nasljednika na čelu stranke. 

Ništa ideje, samo lova

Nigdje u svim ovim svađama, raskolima i sukobima ne spominju se konceptualni sukobi, programska razmimoilaženja, idejni raskoli. Samo trganje za pozicije.

SDP evidentno ima dvije zaraćene frakcije, ali javnost ne prepoznaje suštinsku razliku među njima. Osim da obje frakcije vode SDP u ponor.

Veliko je pitanje koliko će SDP-a ostati na hrpi do parlamentarnih izbora za tri godine. I kolika hrpica će to biti.