To je to što me zanima!

Satnik oprostio vozačici zbog koje je ostao bez obje noge

Domagoj Jaguljnjak, Branimir Miletić i Siniša Škrinjarić su ponos Hrvatske jer su satniku pritrčali u pomoć, a Marko Pavković (43) zato što je oprostio vozačici
Vidi originalni članak

Pa gdje si, prijatelju, srdačno su povikali Domagoj Jaguljnjak (27) i Branimir Miletić (27) čim je satnik Marko Pavković (43) otvorio vrata karlovačkog doma. Znaju se tek osam mjeseci, a pozdravili su se kao stari znanci. Spojila ih je nesreća satnika Pavkovića, na kojeg je 17. ožujka na Mostu slobode u Zagrebu naletjela pijana sveučilišna profesorica Bernardina Petrović i smrskala mu obje noge. Branimir, Domagoj i Siniša Škrinjarić (25) prvi su mu pritrčali u pomoć. Iako su ga posjećivali i u bolnici, napokon su ga vidjeli oporavljenog. Siniša je bio spriječen.

- Ne dao Bog da se opet nađemo u takvoj situaciji, no da treba, opet bismo to učinili - rekli su složno Branimir i Domagoj. Pavkoviću su prepričavali detalje kobne noći, u kojoj je izgubio obje noge. Rekli su mu da je bio priseban, da je komunicirao s njima i da su vikali na njega kad je ušutio. Pavković se odlično naviknuo na proteze i čeka preseljenje u zagrebački stan, koji mu je osiguralo Ministarstvo obrane. S Bernardinom Petrović postao je i ostao odličan prijatelj. Domagoj, Branimir i Siniša su ponos Hrvatske jer su mu pritrčali u pomoć, a Pavković zato što je oprostio profesorici.

Idi na 24sata

Komentari 25

  • regan 25.11.2010.

    i zato je junak,,hah ha ha

  • InesRamljak 24.11.2010.

    većina ovdje "skidaju kapu do poda" ..bla bla...je, zaista velikodušan čovjek. ali imajmo na umu da se nijednom čovjeku ne treba klanjati. nikad iz čovjeka raditi idola. možda prije kao uzor. znamo kome se jedino moramo i možemo klanjati. ovaj gospon učinio je gestu po savjesti, baš kao što svakodnevno moramo opraštati jedni drugima, a znamo da je to (po)nekad vrlo teško. imati poštovanja prema osobi-da, ali klanjati se-ne.

  • VINKOVCI_1 24.11.2010.

    Tko tebe kamenom ti njega kruhom....Ne krivim profesoricu, svi mi koji vozimo, jednom u životu sjednemo za volan u pripitom stanju, i svakome se od nas može dogoditi isto. A da skidam kapu ovom čovjeku, skidam, i to s naklonom do poda...Svaka ti čast SATNIČE!

Komentiraj...
Vidi sve komentare