Sve do siječnja SDP je predizbornu strategiju pripremao računajući na Ivicu Račana kao premijerskoga kandidata. Njegova bolest i smrt poremetili su planove SDP-ovaca, kojima je brzo trebao novi lider sposoban nositi se sa Sanaderom. Nakon unutarstranačkih izbora novog su vođu pronašli u mladom Zoranu Milanoviću, bivšem Račanovu savjetniku.
“Ljudi su snaga”, moto je kojim SDP izlazi pred birače. U izborni tim uz “staru” gardu mjesta se našlo i za nove, dosad nepoznate ljude. SDP-ovci se zalažu za tržišno gospodarstvo, a protiv su tržišnog društva. Kažu i da znaju kako smanjiti vanjski i unutarnji dug te povećati izvoz i zaposlenost. Sabor će, kažu, “biti kuća hrvatske demokracije”, a ne stroj za izglasavanje zakona. Šef SDP-a Zoran Milanović isključio je mogućnost koalicije s HDZ-om, čak i u slučaju njihove preobrazbe. No SDP-u trenutačno više štete izjave njihova premijerskoga kandidata Ljube Jurčića nego HDZ. Dao je niz nespretnih izjava, koje je poslije pojašnjavao ili ispravljao. Srpski kapital proglasio je nepoželjnim. Građanima je preporučio “špekuliranje” dionicama T-HT-a iako bi to isto kažnjavao porezom. Izjavio je i da su mu stričevi bili ustaše, borci za Hrvatsku, ne skriva da sluša Thompsona, što se protumačilo kao približavanje biračima desnice. 
Trzavice unutar stranke između “starih” i “mladih” vidjele su se na prvoj predizbornoj konvenciji. Za potpredsjednicu Željku Antunović tad nije bilo mjesta uz ostale članove izbornog tima SDP-a. Sjedila je po strani, ali taj gaf su poslije izgladili. Pitanje je i koliki utjecaj ima, od stranke poprilično neovisni, Milan Bandić.