Hrvoje je sjeo zapaliti cigaretu u parku na glavnom trgu u Petrinji. I onda su se odjednom iza njega upalili božićna svjetla kojima je ukrašen park. Razbila su tamu, ali osvijetlila i njega.
Prljavih hlača, prašnjave kose, s velikim podočnjacima. Osvijetlila su i ruševine u okolici. Hrvoje je cijeli dan je proveo na čišćenju ostataka onoga što je nekada zvao domom.
- Ne mogu spavati. Prevelik je adrenalin. Za sekundu sam izbjegao smrt. Kada je potres počeo, krenuo sam van. Već je bila pala jedna greda koju sam pokušao prijeći, ali sam skliznuo i skotrljao se pod stol. Isti tren se na stol sručio plafon. Da nisam pao.. - priča nam potreseno Hrvoje Vidnić (49).
Pogledajte video: Posljedice razornog potresa
Osvijetljeni i prigodno ukrašeni park je bio čista suprotnost stvarnosti oko njega. I Hrvoje se ogleda kao da ne vjeruje što se dogodilo. Izvlačio je majku koja je ostala zarobljena.
- Kuća je prostorna i stara 200 godina. Majka je bila u udaljenoj prostoriji, čuo sam je kako viče, ali se nisam mogao probiti kroz kuću do nje. Otišao sam s druge strane. Izvukao sam je i krvarila je iz glave. Nismo imali vode da je operem, prvu pomoć, nisam imao ništa. Uskoro su stigli susjedi i jedna medicinska sestra, na sreću majka je bila lakše ozlijeđena - priča Hrvoje.
Majka su odvezli u Karlovac, on je ostao. Krenuo je sam rašćiščavati. I nije išlo. Ali uskoro su stigli Bad Blue Boysi koji su pomogli. Njih 30-ak je brzo čistilo i Hrvoje je neizmjerno zahvalan. Suznih očiju nam priča.
- Mi volimo ovaj grad. Ostali smo ovdje i unatoč ratu. Ali bojim se da on više nema budućnost. Tko zna kad će obnova i hoće li se ikada moći vratiti na prijašnje stanje. Još će ljudi otići, a i ovako su se masovno iseljavali. Ali preživjet ćemo, borit ćemo se kao što smo se borili i u ratu - kaže.
Hoće li on otići? Neće. On je kolekcionar autića. Već su mu najavili prijatelji kolekcionari da dolaze pomoći. Javilo se i još ljudi osim onih koji su stigli okolnim putevima.
- Nevjerojatno je to srce ljudi koji su došli pomoći. Pa kako ja da odem kad oni dolaze? Ja ću spavati u autu. Ako budem mogao zaspati. Iako drugu noć ne spavam, bojim se da je adrenalin prejak. I strah me samo hoću li imati dovoljno benzina za grijanje - kaže nam.
Nešto više od 20 kilometara od Hrvoja, u Glini je sedam obitelji proživljavalo istu dramu. Kontaktirali su nas da sjede oko vatre na ulici. Da ih nitko nije posjetio, gladni su, nemaju vode, da nisu dobili nikakvu pomoć.
Očito ne namjerno, jer čim smo rekli adresu u Crvenom križu, bez sekunde zadrške su rekli da šalju vozilo. Kada smo došli do njih, ono je već bilo stiglo. Ruži Dujmović suze oči dok stoji sa suprugom Ivicom i priča.
- Ovo je bio užas. Pala nam je kuhinja, sve je u kući srušeno. Bojimo se ući. Cijev od vode je pukla u cijeloj ulici. Samo se nadam da će statičari doći. Vjerujem Vladi i Europskoj uniji da nas neće ostaviti na cjedilu. Zaista vjerujem - kaže Ruža.
Nazvali smo je sljedeće jutro. Nakon što ih je oko vatre prodrmao još jedan potres. Opet je zaplakala. Ovaj put od sreće. Stigao je kombi privatne donacije iz Šibenika. Crveni križ ih je opskrbio dekama i najavio da mogu prespavati u prihvatnom centru. Zvali su ih i rekli da građevinski inženjeri dolaze procijeniti kuće. Cijeloj ulici se javljaju dobri ljudi i nude pomoć.
- Nemam riječi. Svi smo ganuti. Nismo zaboravljeni, znala sam da nećemo biti. Hvala svima, hvala vama koji ste obavijestili javnost. Plačem od sreće i ponosa na Hrvatsku i njene ljude - kroz suze nam kaže Ruža Dujmović.
POGLEDAJTE VIDEO: Uživo iz Petrinje