Ovih je dana negdje pisalo o tome kako bogati nedovoljno pomažu siromašnima, kako samo 0,27 posto svojeg bogatstva odvajaju za dobrotvorne svrhe. Ne znam koliko bi bogati trebali odvajati za siromahe, koji bi to točno postotak osigurao bogatima mjesto u raju, a siromašnima miran i lagodan život, je li to dva, petnaest ili trideset i osam posto, no ovdje zapravo nije riječ o tome. Riječ je o tome da uopće ne bude siromaštva i gladi. Da se siromaštvo i glad iskorijene kao što je svojedobno iskorijenjen skorbut i još neke bolesti. S današnjim tehnologijama to je moguće. Glad i siromaštvo nisu posljedica nedostatka osnovnih sredstava za život i hrane nego njihove neravnomjerne raspodjele. Jedni imaju sredstava za tisuće života, a golema većina nema ni za jedan dan. Vagoni namirnica iz tzv. viška zaliha svakodnevno završava na otpadu, a gladuje sve više stanovnika ove kugle. Glad više nije vodeni žig nerazvijenog, tzv. trećeg svijeta, nego i razvijenih zapadnoeuropskih zemalja. Gladni prosjak ispred krcatog supermarketa stvarna je slika današnjeg svijeta. U Hrvatskoj, kako svjedoče UNICEF-ovi podaci, 60.000 djece žive ispod praga siromaštva. Trenutačno se ne mogu sjetiti bolnije slike poraza ideje napretka.