Rijeka Drava se sunčanog jutra lijeno vukla oko jedinstvenog otoka Križnice, koji je omeđen hrvatskom-mađarskom granicom i rijekom Dravom. To je jedinstveni tok Drave od Austrije do ušća Drave u Dunav.
Križnica je izolirani prostor.
Do nje vozi samo skela. Pješaci i biciklisti koriste viseći most, željeznu konstrukciju sagrađenu prije 50 godina. On je simbol uspješne arhitekture i jedini te vrste u Hrvatskoj. Na skeli su svakog radnog dana uz dvojicu radnika najmanje troje ljudi s otoka koji putuju na posao u Viroviticu i Pitomaču.
I mi smo se ukrcali na to jedinstveno prijevozno sredstvo koje preko Drave plovi od 1905. godine. Skelarenje je tu staro gotovo 120 godina. Skela s kojom smo plovili je u upotrebi od 1975.. kad je bila u vlasništvu Poljoprivrednog dobra Borik. Borik je otišao u stečaj, a skelu je prije 27 godina preuzelo Komunalno poduzeće iz Pitomače.
Marijan Turopoljec (53) već 25 godina radi na skeli. Toliko je vješt da može napamet upravljati skelom koja ima korisni prostor 15 puta 8 metara i može prevesti do 20 tona tereta.
- U ovih 25 godina dosta stvari pamtim. Ima onih lijepih, ali i tužnih događaja. Radosni smo kad se na Križnicu vraća majka s tek rođenim djetetom. Nažalost, tu su i sprovodi. Koliko znam, za ovih 25 godina, nitko nije ni umro baš na samoj skeli – kaže Marijan.
Samo lani skelom je prevezao 130.000 putnika u 13.000 vožnji s jedne na drugu stranu obale. Nekad se skela vukla ručno, a danas joj na isplovljavanju i dolasku na obalu pomaže motor od 10 “konja”. Bez motornog pogona vožnja bi trajala 15 minuta dulje.
Na obali nas je dočekao stariji gospodin koji kaže da svi imaju pravo na jednake uvjete života pa poštuje najavu gradnje mosta, ali dodaje: “Svi koji su došli na otok zažalit će jer će nestati onaj mir koji su našli tu. Kad dođe most, nestat će i ono malo romantike i mira koje nudi život na Križnici i vožnja”.