Na raspravu oko uvođenja spolnog odgoja u škole priopćenjem se osvrnula i Udruga Nastavnici organizirano. Istaknuli su kako su zbog polemike oko spolnog odgoja na stranu bačeni pravi problemi hrvatskog školstva kao što su manjak novca za normalno izvođenje nastave i slabi rezultati učenika na međunarodnim natjecanjima. 

Priopćenje Udruge donosimo u cijelosti.

Dok hrvatske škole i cjelokupni obrazovni sustav propadaju zbog nedostatka brige i sredstava, politikantska bitka o “zdravstvenom odgoju” koja bijesni između “sekularno-građanskih” i “vjersko-tradicionalnih” slojeva društva ulazi u svoj peti mjesec. Istovremeno, u drugi plan su bačeni svi ostali i daleko bitniji problemi hrvatskog školstva: nedostatak sredstava za hrvatske škole, od kojih neke nemaju dovoljno novca za režije, u mnogima od kojih se pod odmorom moraju prenositi stolice iz razreda u razred, jer inače neće svi učenici imati gdje sjediti, u kojima učitelji moraju donositi papir za printanje od kuće. No, o tome se ne govori.

Ne govori se o dosad najslabijim rezultatima hrvatskih učenika na međunarodnim testovima iz matematike. Ne govori se o nastavnim programima i najavljivanom novom kurikulumu. Ne govori se o činjenici da hrvatski gimnazijalci ne znaju koliko kilogram ima grama i da ne znaju što znači “črljeni”. Umjesto toga, govori se o navlačenju kondoma na krastavce i o tome na koji WC pod odmorom idu dječaci i djevojčice.

Za ovo su odgovorni i jedni i drugi.

S jedne strane, haranga “katoličkih” udruga – i podrška Crkve – protiv zdravstvenog odgoja zapravo predstavljaju kampanju čiji je krajnji cilj izvući što više novca iz državnog proračuna; stavovi koji se ovih dana mogu čuti u medijima zaista pripadaju 15., a ne 21. stoljeću. Isto tako, direktne laži i manipulacije kojima se mnogi s ove strane služe govore o tome da tim ljudima nije na umu ničija dobrobit, pa tako ni dobrobit djece i učenika.

S druge strane, zdravstveni odgoj, koji je uveden nestručno i neprofesionalno, ovakav uopće ne može proizvesti rezultate kakvi se najavljuju i žele postići. Kurikulum je sastavljen potpuno paušalno, bez razmatranja stanja cjelokupnog obrazovnog sustava i može li se u trenutnoj situaciji planirano uopće ostvariti. Istovremeno, cijela halabuka nastala oko ove “afere” dobro služi kao dimna zavjesa kako bi se pravi problemi školstva – koje se ne riješava – pomeli pod tepih.

Zbog toga pozivamo sve kojima je imalo stalo do djece i njihove dugoročne dobrobiti – pa tako i budućnosti društva u cjelini – da ne sudjeluju u trakavici u koju se ovo pretvorilo, a koja samo skreće pažnju s katastrofalnog stanja u kojemu se nalazi hrvatsko školstvo. Problemi o kojima se govori ovako se neće riješiti, ni ovakvom raspravom, ni ovakvim zdravstvenim odgojem. Obrazovanje o spolnosti je zastupljeno u biologiji, tolerancija se ne može naučiti na tri i pol školska sata, nego djelovanjem cijelog sustava, za koji je poželjno da pritom funkcionira – što sada nije slučaj – a da bi djeca iz svega toga mogla zaključiti nešto pozitivno, valjda je poželjno da najprije nauče čitati, pisati, računati, razmišljati, raditi i biti odgovorni i tada će vjerojatno neki od spomenutih problema riješiti sami od sebe. Međutim, svladavanje tih osnovnih vještina i stavova je u današnjem sustavu stavljeno u drugi plan i ne realizira se dovoljno uspješno

Trenutna situacija – gdje se vode bjesomučne rasprave oko nadgradnje, dok se temelji raspadaju i sve brže tonu – samo pogoduje tome da nitko ne nauči ništa i da sav trud bude bačen u vjetar.