Sa samo 76 ruku, Andrej Plenković ponaša se kao da ima dvotrećinsku većinu ali to je, poznajući njegov nepopravljivo ziheraški karakter, samo pouzdan znak da po dubini i širini oporbe čuči cijela vojska "spavača" koji će mu priteći u pomoć na prvi njegov zvižduk. Ovoga puta Plenkoviću ne trebaju ni Bandićeve usluge. Čistilište "žetončića" koji su glasanje za HDZ maskirali prilaskom zagrebačkom gradonačelniku čime su skrivali skok preko ideološke rampe postalo je suvišno. U prošlom mandatu vladajuća stranka plaćanje prebjega maskirala je time što je  njihove usluge honorirao Bandić, koristeći resurse Holdinga i Grada, dok je gradonačelnik metropole i dvostruki Uskokov optuženik dobivao neku vrst zaštite od proširenja kaznenog progona. Plenković sada s visine poručuje potencijalnim prebjezima da mogu doći HDZ-u, ali dobrovoljno i bez naplate. Ne treba ni  sumnjati da se u mnogim glavama već slažu računice - isplati li nam se podržati HDZ? Što ćemo zauzvrat, ipak, dobiti? Izgovor znamo: "dići ćemo ruku za svaki zakon koji je u korist Hrvatske i hrvatskih građana". Ta se formula Milanke Opačić i danas čini prilično upotrebljivom i nema sumnje da ćemo je čuti još puno puta. Jer, sa 76 ruku ne mogu se savladati oluje koje nas čekaju.

Lice Andreja Plenkovića ovih je dana ozareno od sreće, premijer blista kao mladi mjesec. Malo je kad kod nas neki političar iz tri izgubljene, ili bar očajno teške situacije, izvukao tri tako čiste pobjede. Prvu, kad je nakon Karamarka skinuo HDZ grobaru s lopate i uveo ga u Banske dvore. Drugu, kad je, u ozračju epidemije savladao ljutu unutarstranačku opoziciju, koja više ne postoji. Stranačka desnica - ne zavaravajmo se - jednako je jaka, ali to je Plenkovićeva desnica, a ne Brkićeva. Na ovim izborima mit o "organizacijskim sposobnostima" moćnog Vase pretvoren je u prah i pepeo, dok je "jugokomunistički gojenac" trijumfirao kao jedini istinski nasljednik Tuđmanove baštine. Treća Plenkovićeva pobjeda u nemogućim okolnostima ova je zadnja, parlamentarna, a o njenim razmjerima bolje od ičega svjedočila su lica ljudi okupljenih u stožeru Miroslava Škore u izbornoj noći. Portal Telegram sastavio je od lica utučenog Zlatka Hasanbegovića cijelu galeriju fotografija, koja je pokazivala vrijednost Škorine Pirove pobjede.  Sa golemih 16 zastupnika, oni ne mogu napraviti praktički ništa. Škoro je licitirao s pozicijom predsjednika vlade ili bar, ministra vanjskih poslova - vjerojatno ne bi odbio ni mjesto predsjednika Sabora. Realnije i samim tim važnije od tih bile su pozicije ministra gospodarstva, energetike, zaštite okoliša, poljoprivrede, ministarstvo unutarnjih poslova i ministarstvo kulture. Neke od njih mišljene su stalno - one u kojima cirkuliraju novac, moć i utjecaj - a neke su istaknute radi trgovine. Škorina stranka vjerojatno nikad nije ozbiljno mislila tražiti za sebe mjesto ministra kulture, na kojega bi postavili Zlatka Hasanbegovića, to je bilo istaknuto samo za licitaciju, kao moneta za potkusurivanje. Da je Škoro dobio 30 mandata, Hasanbegović bi možda i postao ministar, no sa manjim brojem zastupnika nametalo ga se samo kako bi se, za račun trgovine, od njega moglo odustati. Miroslav Škoro je u live intervjuu na 24sata, na pitanje kako Nacional piše da će Hasanbegović zauzeti tu poziciju, samo  kratko potpuhnuo: "I na tarabi svašta piše", rekao je.

Domovinski pokret nije, naime, izraz nikakvog kulturnog gibanja - iako u njemu ima dosta estradnjaka -  već je samo nastavak Karamarkove Domoljubne koalicije drugim personama. Iza oba desna gibanja jasno se naziru energetski, geopolitički, financijski pa i sigurnosni interesi Moskve i Budimpešte. Plinski, naftni, bankarski i trgovački lobiji na čijim krilima je, u samo par mjeseci iznikao Domovinski pokret trebali su pojačati proruski klin u zapadnim vratima, u Zagrebu. Andrej Plenković u prošlom je mandatu pristao - morao je -  na imenovanje ministra Horvata, koji je došao iz Karamarkova inkubatora, da bi zauzvrat dobio manje više elegantnu sanaciju Agrokora, doduše uz još jednu cijenu. Na početku restrukturiranja njegov je Ante Ramljak osporio sva ruska potraživanja; na kraju balade Rusi su postali vlasnici najveće hrvatske i regionalne kompanije, koja je potom preimenovana u Fortenova grupu. Horvat je, zahvaljujući svojim vezama prema MOL-u ali i ruskim dobavljačima plina, uspio srediti i dugo godina neriješeno pitanje Petrokemije. Divlja desnica, koju su analitičari dovodili u vezu s Kremljom, naglo je utihnula i Plenkovićev je brod mirno uplovio u tranzitnu luku, iz koje sad isplovljava bez balasta. Niti jedan njegov ministar neće, naime, biti sumnjičen za veze sa Moskvom.Na Markov trg zasjest će vlada HDZ-a s predstavnicima manjina koji će Plenkoviću legitimirati srednji, liberalni kurs (napadne li ga desnica bilo kad, može zaprijetiti padom vlade) a prokremlini će grijati oporbene klupe. Domovinski pokret ostao je, da nevolja bude veća, bez teme. Korona se vratila, a u cijelom Pokretu nema ni jednog stručnjaka za epidemiologiju; gospodarstvo tone u krizu, tu će nešto imati reći, ali to nije tema na kojoj bi mogli razvaliti vladu. O tematskoj stiješnjenosti dovoljno govori činjenica da su zadnjih dana počeli inzistirati na otporu euru, iako čak i njihove perjanice imaju kredite u eurima, ne u kunama, a kad objave imovinske kartice, vidjet ćemo koliko ih štedi u domaćoj valuti a koliko u  mrskom oruđu globalista iz Bruxellesa, bez kojega se, usput budi rečeno, Hrvatska ni teoretski ne bi mogla izvući iz krize. Ako neće euro, ne bi li - suverenistički - trebali odbiti i milijarde koje će doći kao dio Charles Michelova plana?

Cijeli tekst o inflaciji Domovinskog pokreta pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 17. srpnja.