Nekako ide. Volonteri su mi pomogli i uredili mi kućicu. Brine me što se više ne grijem na drva već na grijalicu. Ne znam kako ću platiti račune, govori nam Marijan Matošević (61) iz Siska. S njim smo razgovarali nakon razornog potresa kojeg je proživio sam i bespomoćan. Marijan je slijep posljednje dvije i pol godine uslijed bolesti, dijabetesa i mrene na očima. Sjene ne vidi, tek nazire svjetlost. Uz pomoć dobrih ljudi, živi u svojoj kućici.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Promijenili su mi krov, tu je bilo problema jer je bio prokišnjavao pa je trebalo popravljati, no sada je dobro. Na zidove su mi postavili knauf, na podove pločice. Promijenjena je stolarija. Uređena mi je kupaonica sa tušem i wc-om i u kući sada imam vode - govori nam Marijan.
Živi sam. Prije nešto više od pet godina u razmaku od samo tri tjedna ostao je bez sestre i oca. Snalazi se kako može. Po kući i dvorištu se kreće po pamćenju, dok se štapom služi tijekom odlaska kod susjeda ili u trgovinu. Nakon potresa nam je kazao da je sjedio na krevetu i pio kavu kada je iznenada počelo tresti. Ljuljao se kao na valovima, a nije mogao učiniti ništa nego je u strahu mogao samo čekati da stane jer bi se u protivnome da je bježao prije polomio nego li spasio.
Preživljava od socijalne pomoći od 900-injak kuna. U kući nije imao niti sanitarnog čvora niti vode, već je po vodu išao na vanjsku slavinu u dvorištu.
- Grijem se na grijalicu, nisu mi ostavili dimnjak, bio sam dužan 800 kuna nadoplata za struju, a rata mi je sada 39 kuna. Kada platim još vodu i smeće baš više niti nemam nekog izbora. Mislim da neće biti niti za režije. Ali nekako se snalazim. Ništa mi ne fali, imam još dvije konzerve. Najviše mi fale moje mačke, Andrija i Malena, koje su sada na čuvanju kod susjede. One su mi društvo, one su mi sve. Živim od danas do sutra - kaže Marijan priznajući nam da otkada je sam nema više niti Božića niti tog ugođaja.
Ponekad tek prošeće ulicom pomoću štapa jer smo nju poznaje ili ode do obližnje trgovine. Unatoč tome ne želi prihvatiti smještaj u udomiteljstvu koji mu je bio već ponuđen jer smatra da to ne bi preživio i da bi smetao, te se u svojoj kućici osjeća najsigurnije.