Uzrok smrti najvećeg balkanskog krvnika u haškom zatvoru bio je srčani infarkt. Slobodan Milošević imao je u trenutku smrti 65 godina, a godinama je bolovao od hipertrofije srčane pretkomore. Pronađen je mrtav ujutro u svojoj sobi koja se nalazila u poznatom zatvoru u haškoj četvrti Scheveningen.
Dane pred smrt provodio je u svojoj sobi veličine 3 x 4 metara navodno slušajući Sinatru i gledajući televiziju.
Njegovi posmrtni ostaci dopremljeni su iz Haga u Beograd četiri dana poslije smrti, da bi njegovo tijelo 16. ožujka bilo izloženo u hodniku zgrade Muzeja "25. maj" u okviru muzejskog kompleksa na Dedinju.
Istog dana više desetaka tisuća njegovih pristalica okupilo se ispred nekadašnje Savezne Skupštine u centru Beograda, gdje je bio organiziran ispraćaj.
Pokopan u dvorištu ispod stare lipe
Gradske i državne vlasti nisu dale dozvole, koje je tražila obitelj i članovi Socijalističke partije Srbije, da se sahrani u Beogradu uz državne počasti. Postojala su nagađanja da će biti pokopan u Moskvi, no pokopan je 18.ožujka. u rodnom Požarevcu u Srbiji, u dvorištu obiteljske kuće svoje supruge Mirjane Marković ispod stare lipe.
Pokop je obavljen u sumrak usprkos običajima da se tijelo ukopa prije nego se smrkne. Također, nije bilo vjerskog obreda, iako je bilo najavljeno da će pokop biti objavljen po pravoslavnom obredu. Orkestar je svirao ruske pesme "Rjabinuška" i "Podmoskovske večeri".
Nitko od članova najuže obitelji nije bio prisutan jer, kako su naveli, nisu dobili dovoljne garancije za svoju sigurnost. Poruke njegove supruge Mire Marković i sina Marka Miloševića pročitali su Bogoljub Bjelica iz Socijalističke partije Srbije, i Ljiljana Milanović, urednica Informativnog programa Radio-televizije Srbije u vrijeme Miloševićevog režima.
Na sprovodu je bio i predsjednik Komunističke partije Rusije Gennady Zyuganov, bivši američki ministar pravosuđa Ramsay Clark, general Leonid Ivashov i tadašnji zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić.
Vučić mu držao počasnu stražu
Jedan od onih koji su mu držali počasnu stražu pored njegovog odra je i sadašnji srpski premijer Aleksandar Vučić. On je tad pročitao oproštajnu poruku predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja (koji se nalazio u Haagu) bivšem predsjedniku Srbije i Savezne Republike Jugoslavije.
- Kao grom iz vedra neba pogodila me je vijest da su te haški zlotvori na onako monstruozan način ubili - pisalo je u Šešeljevom oproštajnom pismu Miloševiću koje je čitao Vučić.
- Svi danas znamo tko te je ubio. To su oni koji nisu mogli podnijeti tvoju briljantnu obranu pred njihovim inkvizitorskim sudom, oni koji su nam zemlju bombardirali i razarali, oni koji danas hoće uništiti Srbiju. Morali su, jer im je od optužnice pred antisrpskim Tribunalom u Hagu protiv tebe ostalo samo mrtvo slovo na papiru - pisalo je.
Na kraju je Šešelj, preko Vučića, pokojnom Miloševiću obećao da će se "protiv haških kriminalaca boriti sa istom žestinom sa kojom je to i on činio, braneći istinu i srpsku otadžbinu..."
- Ne postoji niko tužniji od mene što nisam u mogućnosti da budem u Beogradu i Požarevcu i Tebe, veliki prijatelju, ispratim i pozdravim posljednji put- poručio je Šešelj iz Haaga, a pročitao Vučić pred masom ožalošćenog naroda ispred beogradske Savezne skupštine.
Kći Marija ljuta zbog "skandaloznog" sprovoda
Starije Miloševićevo dijete, kći Marija nazvala je očev posljedni ispraćaj "skandaloznim". Ni ona nije bila na očevu sprovodu. Tada je kazala da je prekinula sve veze s ostatkom obitelji.
- Nemam razloga biti u kontaktu sa svojom obitelji. Nigdje na svijetu ne sahranjuju ljude u dvorištu - kazala je Miloševićeva kći.
- On je ubijen u Haagu. Bio je zdrav čovjek, iz zdrave obitelji, a mogao je proživiti bar još 20 godina. Otac mi je bio sve, moja najveća ljubav - rekla je Marija Milošević te naglasila kako je "Srbija izdajnička zemlja koja je prodala njezinog oca".
- Želudac mi se uzburkao kada sam vidjela sve te neprijatelje oko njegovog odra. To su bili isti ljudi koji su kao miševi pobjegli od njega onoga dana kada je uhićen - zaključila je Marija koja je htjela zatražiti ekshumaciju očevog tijela kako bi bio sahranjen u Crnoj Gori, gdje su mu se rodili roditelji.
Gdje je Miloševićeva obitelj?
Miloševićeva supruga Mirjana Marković napustila je zemlju 23. veljače 2003. godine, dok je njihov sin Marko otišao odmah pošto je Milošević 5. listopada 2000. godine bio prisiljen priznati poraz na izborima za predsednika SR Jugoslavije.
Oboje danas žive u Rusiji, a kći Marija u Crnoj Gori.
Ratni zločini na Kosovu i u Hrvatskoj, a genocid u BiH
Slobodan Milošević je imao jedan jedini politički cilj: ostvariti dominaciju Srba na što većem području bivše SFRJ. Zbog ratnih zločina na Kosovu i u Hrvatskoj, te genocida u Bosni i Hercegovini, suđenje u Haagu počelo mu je 12. veljače 2002. godine. Milošević je odbio priznati formalnu nadležnost tog suda, no nije pasivno promatrao izvođenje dokaza, nego je vodio vlastitu obranu uz pomoć pravnih i drugih stručnjaka iz Srbije i svijeta.
Teza tužiteljstva se mogla svesti na to da je Milošević izravno odgovoran za agresiju i ratove na području bivše Jugoslavije s ciljem da stvori državu u kojoj će živjeti svi Srbi, ne obazirući se na republičke granice koje su postale međudržavnima po sudu Badinterove komisije. Milošević je, pak, tvrdio da su Republike kao Hrvatska i Bosna i Hercegovina izvršile nelegalnu secesiju od Jugoslavije te da se srpski narod u tim zemljama sam i spontano podigao na ustanak protiv vlasti tih zemalja, bez uplitanja Srbije. Također, tvrdio je da je SRJ imala pravo na vojno djelovanje na Kosovu zbog očuvanja teritorijalnoga integriteta zemlje te da je intervencija NATO saveza protupravna vojna agresija.
Tužiteljstvo je oko dvije godine iznosilo optužnicu, a početkom 2004. Milošević je počeo obranu, navevši oko 1.600 svjedoka (kasnije je to sveo na 1.200). No, razvlačenje samoga procesa, kao i narušeno Miloševićevo zdravlje (bolovao je od srčanih smetnji i povišenoga krvnoga tlaka), još više su usporili suđenje. Zbog njegovog sve goreg zdravstvenog stanja, njegov liječnički tim, kojeg je imenovao sam Milošević, predao je zahtjev sudu da ga se pusti na liječenje u Rusiju. No, zahtjev je odbijen jer je sud smatrao da može dobiti adekvatnu njegu u samom pritvoru. Međutim, Milošević nije htio uzimati propisanu terapiju što je naposljetku dovelo do srčanog udara kao uzroka smrti.