Oduvijek sam bio u nekom posebnom svijetu i bavio sam se nečim čime se baš ne bavi mnogo ljudi, govori svjetski poznati i priznati kinolog, lovac i sokolar Hari Herak (56) iz Poreča koji je u svijetu lovačkih pasa i kinologije u posljednjih 30-ak godina osvojio sve što se osvojiti moglo, i to po nekoliko puta. Prestižne titule za svoje najbolje i najljepše pse na svijetu Herak je prestao brojiti na broju 25, jer kako kaže, teško je to i brojiti više. Posljednjom titulom okitio se prije desetak dana kada je u talijanskoj La Tollari u europskom kupu za kontinentalne ptičare sa svojim psima postao individualni i ekipni prvak Europe.
Zanima me rad, mozak psa, znači sklonost dresuri, sklonost da pas bude čovjekov pravi prijatelj. Prijateljstvo čovjeka i psa postižem tako što biram i selekcioniram pse koji imaju predispozicije. Mnogo njih ne zna to napraviti i ulaže velik trud na pogrešno mjesto.
Stara poslovica kaže da se od drveta breze ne može napraviti violina. Tako je i kod pasa, ne možeš ti od lošeg materijala napraviti vrhunskog psa. Uvijek je jako važna ta genetika. Meni ih više nije teško prepoznati zbog iskustva i vjerojatno imam neki dar koji prepoznaje te elemente kod pasa tako da uspijevam. Ja kada vidim psa deset minuta možda znam više nego netko da ga ima godinu dana. Kod psa prepoznajem i vidim sve kretnje, ponašanje, pogled, čak više i ne gledam psa nego prepoznajem to.
Teško mi je to čak i opisati, ne gledam ga, a vidim ga. Jednostavno osjećam tog psa i vrlo kratko vrijeme mi je potrebno da prepoznam je li pas stabilan, ima li karakternih problema, a apsolutno i psi prepoznaju mene. Ja sam jedan od rijetkih koji može zajedno pustiti 25 ptičara i među njima nema svađe dok ih drugi mogu imati najviše pet na okupu.