Sto godina imam samo od koljena do tla. Sve iznad koljena ima 50, šali se Splićanka sa zadarskom adresom, Sofija Višić Šubašić, koja je jučer proslavila stoti rođendan.
Kaže da stoljeće života uopće ne osjeća, jer joj duh ne stari, i čini joj se da iza sebe ima upola manje ljeta. Ništa je ne boli, vid i sluh je dobro služe, ima i svoje zube. Za televizor joj naočale ne trebaju, ali kad čita 24sata, čija je možda i najstarija pretplatnica, ipak ih stavi na nos. Jedino na što se žali su noge, teško na njih staje. Nada se da će se s dolaskom toplijih dana oporaviti pa opet izlaziti u duge šetnje, koje jako voli.
POGLEDAJTE VIDEO: Splićanka slavi 100. rođendan
- Nemam nikakve bolešćine niti sam ih ikad imala. Sestra mi je likarica, a ja nisam bolesna. Uopće je nisam iskoristila! Najviše mi fali kupanje u moru. Kupala sam se redovito do 92. godine, jako sam volila plivati duge pruge. Mislim da je to pomoglo mojoj vitalnosti - govori nam dok joj se zagledamo u lice bez staračkih brazda, gotovo pa bez bora.
- To su mi dobri geni. Takva mi je i sestra, a i mater je bila - smije se vesela stogodišnjakinja i dodaje kako “ne zna kako su joj te godine došle”.
- Nekako, nakupilo se. Život mi je oduvijek bio dobar: bilo mi je dobro i kao djetetu, i kao curi, i udatoj ženi, pa i ovih 40 godina, koliko sam udovica. I sad mi je u domu super. Ovo nije dom, ovo je familija. Nemam se na što potužiti. Prije doma smo probali sa ženom koja mi je pomagala u kući, ali ispalo je kao da je ona gazdarica, a ja sluškinja pa nije išlo - govori nam stanarka Doma Hera u Zadru. U svojem je stoljeću postala i prabaka, ima dvoje unuka i troje praunuka.
- A da mi je netko rekao da ću imati zeta od 82 godine! - smije se teta Sofija, koja je oduvijek voljela putovati. I to - sama! Počela je putovati nakon suprugove smrti i nakon što suputnika nije našla ni među prijateljima ni rodbinom. Bila je u Velikoj Britaniji, Rusiji, Italiji, Francuskoj, New Yorku, Washingtonu, Kaliforniji...
Sloboda joj nema cijene
- Sve sam to prošla. Da mi je hodati, opet bih ja poludila. Jedino ne bih nikako htjela ponovo u Ameriku. Za mene, mi smo Amerika prema njima. Oni samo rade, ne znaju ni prošetati. Do dućana idu autom. Tamo imam rođaka, ali ne bih tamo išla. Jako mi se svidio Lenjingrad. To je grad muzej, meni ljepši od Pariza! Volila bih poći i u Muline na Ugljanu. Tamo sam se rodila i živjela rano djetinjstvo pa smo se odselili za Split, a pod stare dane evo me natrag u Zadru - kaže teta Sofija koja je tražila i dobila samačku sobu u domu, bez cimerice. Pitamo za formulu, kako doživjeti zdravu i vitalnu stotu?
- Život mi je bio lagodan, lip, šesan, nije moga biti bolji. Jela sam puno ribe, a za ribom bih popila čašu vina. A nakon što sam ostala udovica, više se nisam udavala. Taman posla, čistiti za nekim starcem. Ne bi’ ja svoju slobodu prodala ni za što. A putovala bih - smije se stogodišnjakinja.