Činilo se, barem u teoriji, kao perspektivna priča. Novi gradonačelnik izvan struje HDZ-SDP duopola, neokaljan kerumovštinom, sa znanstvenim pedigreom. Njegov zamjenik, mladi i prgavi aktivist koji ne preza od ulaska u sukob s dugogodišnjim malverzacijama. Pročelnica zviždačica koja je prokazala još veće, milijunske marifetluke na nacionalnoj razini i koja se nije bojala ministarskih pritisaka. Politička opcija je dobila glatko izbore, a zatim ih ponovila i opet glatko trijumfirala. Počeli su se micati metastazirani štandovi i terase, činilo se da komunalni nered poprima obrise koliko-toliko uređenoga grada, oporba je pokušavala prilično ljigavim smicalicama potkopati novu splitsku vlast, ali nekako su, čak i uz skandale i nepredvidive ispade, uspijevali održati ravnotežu. U javnom prostoru se pojavila informacija i o nacionalnim ambicijama, i to ususret superizbornoj godini. A onda je puklo.