Cijenu goriva koju plaćaju građani i firme određuju PDV na cijenu goriva na međunarodnom tržištu, kao i fiksna trošarina, koje obje idu državi, i puno manjim dijelom fiksni rabat, koji ide firmama koje prodaju gorivo. Samo, zbog velikih cijena goriva na svjetskim tržištima, država nam na gorivu preko dijela određenog PDV-om zarađuje više nego ikad prije, dok firme koje prodaju gorivo grcaju u gubicima i prijeti im bankrot, i to ne samo malim benzinskim postajama, nego i velikim igračima, kao što je INA. Samo postoji rješenje da svi budu zadovoljni. Naime, istu današnju cijenu goriva za potrošače možemo postići i ako uz isti PDV uvedemo fluktuirajuće trošarine koje bi, recimo, opadale ako cijena goriva u svijetu raste, a ako uvedemo nešto veći rabat za prodavače goriva, od oko 35 lipa po litri goriva. Tako država ne bi više enormno zarađivala kao sad, nego ‘’samo’’ pristojno, ali bi firme koje prodaju gorivo preživjele, dakle ne bi bankrotirale, a radnici ne bi ostali bez posla. Pa nije li cilj da i država, firme te njeni zaposlenici budu zadovoljni, kao što je to u razvijenim zemljama gdje je država servis, dakle sluga, a ne gospodar realnog sektora. Ne bi li i naša država konačno trebala postati jedna od takvih, da je servis realnog sektora. Uistinu trebamo takvu reformu. Odmah.