Bilo je ljetno doba, kraj kolovoza, 1993. godina, kad je Nikola Jelčić, tad 59-godišnjak, sjedio s nekoliko susjeda ispred lokalne trgovine u Vinkovcima. Kao i uvijek, popili bi po pivo-dva, prokomentirali dnevno-političke događaje i pred kraj dana se razišli kućama.
I tog petka u 21 sat trgovac je izašao iz prodavaonice i rekao: “Ajmo Nikola, dosta je rada za danas, idem kući, ajde i ti”. Pozdravili su se i svaki je krenuo na svoju stranu, prema kući. Vida Jelčić, Nikolina supruga, pogledala je na sat. Pokazivao je 21.30, a suprug još nije došao kući. Obično nije ostajao tako dugo. Izašla je na ogradu i gledala niz ulicu. Znala je da je pred trgovinom, ali već je trebao doći. Čekala je trenutak-dva i, kako ga nije vidjela, polako se zaputila prema svega 500-tinjak metara udaljene prodavaonice.
Policija im nikad ništa nije javila o njegovu nestanku niti imaju saznanja jesu li ga uopće tražili.
- Puno sam razmišljala kamo je mogao otići. Ili ulicama prema gradu ili do kraja naše ulice pa prema vojsci i njihovim položajima. Da je krenuo prema gradu, netko bi ga vidio, pojavio bi se. Zapravo, nije imao razloga ići prema gradu. Sve ove godine strahujem da nije možda otišao u taj okupirani dio, prošao nekako neopaženo pored naše vojske i Unprofora, koji su tad tu stalno stajali i čuvali crtu razgraničenja - nagađa Vida.
Naime, njihova kuća se nalazi na rubnom dijelu grada, prema Ceriću i Nuštru.
U vrijeme rata kraj njihova dvorišta i vrta bila je crta razdvajanja, prva linija. Cijelo vrijeme rata supružnici Jelčić i njihova dva sina bili su u Vinkovcima. Sve do 29. studenog 1991., kada je većina stanovnika Vinkovaca ipak otišla iz grada na sigurno.
- Nikola je bio jako ponosan na sina i na to što je branio Vukovar. Često se time hvalio, a u tim bi ga trenucima ponio patriotizam. Palo mi je na pamet da ga možda netko nije zbog toga zamrzio, učinio mu nešto nažao, ali nemam sumnje ni na koga. Nikad nismo imali problema ni s kim - pokušava Vida dokučiti i odmrsiti suprugov nestanak.
Danima je čekala da se njezin suprug nakon toliko godina vrati i pojavi na vratima njihova doma. I tako joj je u iščekivanju prošlo 28 godina.
- Kad nekome ispričam tu priču, svima je nepojmljivo da netko može samo tako netragom nestati. Pričalo se u početku da ga je možda netko udario autom pa strpao u prtljažnik i odvezao, ali to su bila samo nagađanja. Posebno sam se uznemirila kad sam tri tjedna nakon njegova nestanka otišla u Osijek kod jedne vidovnjakinje koju su mi preporučile žene koje su također tražile svoje nestale. Dala sam joj Nikolinu sliku te mi rekla da su ga ljudi u uniformi prisilno utrpali u kombi i odvezli negdje preko granice. Više od toga mi nije znala reći. To mi je dalo nadu da ga možda ipak možemo pronaći, ali bez rezultata. Nakon toga više nikad nisam išla kod vidovnjaka - kaže Vida koja bi dala sve na svijetu da sazna bilo što o suprugovu misterioznom nestanku.