Priču o švedskom turistu Tomasu Torbjörnssonu koji se nakon punih pedeset godina sjetio svojeg boravka u Hrvatskoj i Imotskoj krajini te pokušao preko Radio Imotskog doći do ljudi koji su tih davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća ugostili njega i prijatelje u Imotskom, točnije u Grubinama, zaintrigirala je javnost.
Jer nije mala stvar kada se netko "nakraj svita", kako bi to rekli u Imotskom, nakon punih pedeset godina sjeti mladosti, ljetovanja u Hrvatskoj i u svoju priču na prvo mjesto stavi baš nekoliko dana provedenih u Imotskoj krajini.
On je u srpnju 1973. godine, kao sedamnaestogodišnjak putovao s Interrail kartom sa svojim prijateljima i na putu upoznao čovjeka koji im je u Hrvatskoj priredio nekoliko nezaboravnih dana, Oduševljeni Tomas tada je fotografirao ljude u Grubinama, a danas je te fotografije e-mailom poslao Radio Imotskom u nadi kako će se netko od tih ljudi prepoznati i kako će mu pomoći pronaći Grubinjanina koji ih je ugostio.
- U selu su nam priredili srdačan doček s tek pečenim kruhom, obiljem vina i sušenog mesa. Slavlje je trajalo do zore. Sljedećeg dana posjetili smo Modro jezero, a i te je večeri uslijedila nova proslava. Imam mnogo snažnih sjećanja na srdačne ljude iz sela i sačuvao sam nekoliko crno-bijelih fotografija ljudi koje sam tamo upoznao – prisjetio se Tomas koji u rujnu planira šest dana provesti u Splitu, ali i ponovno posjetiti Grubine.
- Bio bih oduševljen kada bih se susreo sa starim poznanicima. Želim zahvaliti stanovnicima Grubina na gostoprimstvu i prijateljstvu koje me je oblikovalo kao osobu i ostavilo neizbrisiv trag u mom svjetonazoru - napisao je Tomas.
I tek što su fotografije objavljene, mnogi su se prepoznali, a među njima i muškarac koji ih je prije pedeset godina ugostio.
- Ma kako se ne bi sjetio. Radio sam u Njemačkoj i krenuo sam kući na odmor. U Austriji u vlaku su mi se pridružili madi Šveđani, koliko me pamćenje služi bile su tri djevojke i tri mladića. Moj kupe je bio prazan, ja sam, a oni onako veseli zamolili mogu li se tu smjestiti. Dašta nego sam im rado ustupio mjesta u mom kupeu – prisjetio se Anđelko Kujundžić kojeg smo zatekli u obiteljskoj kući u Grubinama. Danas uživa u zasluženoj mirovini koju je stekao radeći u Njemačkoj kao i mnogi Grubinjani u to vrijeme.
- Jedan od mladih Šveđana je znao nešto njemački. Započeli smo komunikaciju i ja sam saznao kako su studenti i kako putuju na ljetovanje u Makarsku. Naše putovanje do Splita bilo je više nego ugodno, prijateljsko i zato sam im ja predložio da pođu sa mnom u Imotski, u moje Grubine gdje sam ih želio ugostiti – nastavio je nasmiješeni Anđelko i iskreno nam rekao da mu je drago da se netko i nakon 50 godina toga sjeća. Ističe da su Šveđani pristali poći s njim, te su u Splitu sjeli na autobus za Imotski.
- Nakon gotovo dvosatnog putovanja, iskrcali smo se u Grubinama. Moji su se najprije obradovali mom dolasku, ali su mlade Šveđane također primili otvorena srca. Neimaština je bila svugdje, zato i jesmo odlazili trbuhom za kruhom u tuđi svijet. Bez obzira na to, srce nam je bilo veliko, a vrata naših kuća širom otvorena. Kuća je bila velika, ali konoba u kojoj su stale bačve pune kujundžuše i dimna kužina s kominom ipak je bila najveća. Tu se odvijao cijeli naš život. U kući je uvijek bilo suha mesa, domaćega kruha i bukara vina. Očito je to fasciniralo mlade Šveđane koji se eto i danas toga sjećaju – zadovoljno kaže Anđelko. Nakon par dana boravka, otišli su svojim putem. Na naš upit kako se Tomas želi ponovno susresti sa "brkatim muškarcem" koji ih je ugostio, Anđelko se tek nasmiješio i nadodao:
- Dakako da ću ih rado ugostiti. Bit će naši dragi gosti samo neka dođu. Vrata su im širom otvorena. Još uvijek u konobi ima bukara vina, pršuta i domaćega kruha – veselo je nadodao. Koliko je ovaj email zaintrigirao javnost potvrda je doduše neslužbena informacija kako se u cijelu priču želi uključiti i Turistička zajednica Imota.
Imotska je krajina danas tražena turistička destinacija stoga je i ovaj posjet zanimljiv u turističkoj promidžbi. Švedski turisti danas rado biraju neku od urbanih vila za svoj odmor u ovom kraju.
- Iznenadit će se Tomas kada vidi što sve danas Imotski ima u turističkoj ponudi! Ima puno toga, a najviše puno iskrenog gostoprimstva koje vidite ni Tomas nije mogao ni nakon punih pedeset godina zaboraviti – zaključio je Anđelko već sada ispunjenog srca zbog susreta sa starim poznanikom.