Neki mediji ne istaknu ono bitno,.... ali neki istaknu i kažu činjenice ,.. ovo osvještavanje ima vrijednost utoliko što se na autizam i probleme djece i roditelja skrene pažnja medijski bar ovih dana oko svjetskog dana , pa se malim koracima ide naprijed.... i osvještavaju i upravle lokalnih sredina i država! Baloni su biorazgradivi i ne koštaju tako puno, a način obilježavanja je isti u cijelom svijetu i Hrvatska se pridružuje tome..... ističući vlastitu problematiku...... dijagnostike koju su ukinuli i obećavaju je uspostaviti... rane intervencije za rad s djecom i roditeljima ... integracije u vrtiće i škole uz asistentne i individualni program.... i velike potreba skrbi o odraslima koji su većinom u obiteljima jer samo Centar za autizam Zagreb i nešto u Splitu imaju trajni smjetštaj uz stambene zajednice Udruge Zagreb.... sve je to malo i nedostatno..... puno je problema jer osobe s autizmom često ne govore.... imaju velike probleme u socijalnoj interakciji s okolinom.... i dolazi do situacija u svakodnevnom životu kao što je slučaj u tramvaju.... a i drugdje gdje roditelji trebaju objašnjavati okolini da iim dijete nije razmaženo i bezobrazno nego drugačije i da ga je uznemirilo nešto, zvuk, svjetlo, gužva , da ljudi shvate i da pomognu a ne da osuđuju..... i zato je osvještavanje, edukacija bitna i na tome se radi duge godine, nikad dosta.......

kad će biti "dan robije" za kriminalce koji su sje*ali hrvatsku

Informacija pršte ko u priči pa smo eto, nakon ovakvog članka, svi informirani o tome što je autizam, s čime se osobe s autizmom susreću u svakodnevnom životu i sl. Ovakvo osvještavanje o nekim bolestima nema apsolutno nikakvu dobivenu vrijednost u stvarnom životu. Pismo one žene koja je imala neugodan susret sa kontrolorom karata u tramvaju mi je više o autizmu reklo od 200 ovakvih i sličnih naslova.