Odlazak Ankice Tuđman, supruge prvog hrvatskog predsjednika, ponovno je aktualizirao priču o njihovoj obiteljskoj kolekciji umjetničkih slika, koja nikad nije prezentirana u javnosti. Zbog toga su se oko njezine vrijednosti plele različite priče, kao uostalom i oko kolekcija bivšeg premijera Ive Sanadera i nekadašnjeg čelnika HGK Nadana Vidoševića. S djelima iz Sanaderove i Vidoševićeve zbirke javnost se upoznala tek nakon uhićenja njihovih vlasnika i pljenidbe cijelih kolekcija, a Tuđmanova je i dalje obavijena misterijom, gotovo nitko od znalaca koje smo kontaktirali ne želi o njoj prozboriti ni riječ, kao da je riječ o otkriću koje bi moglo uništiti civilizaciju. Čemu ta netransparentnost i zavjet šutnje? Zar ne bi informacije o zbirci bivšeg ili bilo kojeg predsjednika države trebale biti javne? Tim više što je Tuđman već u svom velikom intervjuu pod naslovom “Hrvatska pred duhovnom obnovom”, objavljenom u ožujku 1992. u Nedjeljnom Vjesniku, priznao da ima obiteljsku zbirku slika, a o njoj je pisala i njegova nedavno preminula udovica u autobiografiji “Moj život s Francekom”. U toj knjizi je navela da je “Francekov hobi bila likovna umjetnost pa su malo-malo kupovali najprije mape-grafičke listove, a kasnije i umjetničke slike”. Također, Tuđman je prijavio kolekciju u onoj prvoj, staroj imovinskoj kartici, sastavljenoj u rujnu 1998. godine. Dakle, nije je skrivao.