U trošnoj kućici u kojoj maleni Mohamad živi sa svojom peteročlanom obitelji u libanonskom Akkaru nema ogledala. Pokušaj je to roditelja da barem malo umanje traume ovom nesretnom četverogodišnjaku čije je lice unakaženo projektilom koji ga je pogodio kad je imao samo 10 mjeseci, piše Daily Mail.

- Kad sam ga pronašla nakon eksplozije, bio je sav prekriven pepelom. Jedino sam mu vidjela oči. Odahnula sam kada sam shvatila da je preživio. Nakon što smo ga umili, shvatili smo da mu je lice teško ozlijeđeno, posebno oko lijevog oka - govori majka Aziza dok drži dječaka u naručju.

Dječak je s tetom stajao na stubištu kada je njihovu kuću u sirijskom gradu Rastanu pogodio projektil. Strop se srušio i on je ostao zarobljen dok se vatra širila. Spasili su ga susjedi no nisu ga mogli odvesti do bolnice zbog snažnog bombardiranja. Lokalni liječnik pomogao mu je koliko je mogao.

Mohamad je od kobne nesreće dva puta bio na operaciji. Dječak svakodnevno trpi bolove, a kako raste, kožu na licu trebat će rastezati. Roditelji nemaju novca za nove operativne zahvate, no prije ikakvih novih, mora se prvo oporaviti od ovih kojima je već podvrgnut. No, dječaku je još više potrebna stručna psihološka pomoć.

- Jako je prestrašen. Ponekad se budi noću i govori mi kao se boji povratka u Siriju...boji se oružja, bombi, tih strašnih zvukova - kaže majka.

Stanovnici Rastana među prvima osjetili su strahote rata nakon što se dignula pobuna protiv sirijskog predsjednika Bashara Al Assada. Velik dio njih, koji su poput malenog Mohamada doživjeli sličnu sudbinu, sada bolje dane čeka u Akkaru, ruralnoj regiji Libanona. Sretniji među njima žive u garažama i praznim trgovinama, no većina zaklon pronalazi u improviziranim skloništima sklepanim od plastike i drva, bez osnovnih sanitarnih čvorova. Temperatura je sve niža, a neki se  pokušavaju zagrijati paljenjem smeća.