Bodybuildingom ću se baviti cijeli život, nema šanse da prestanem. Umrijet ću na benchu, sa smiješkom govori umirovljena dočasnica Sandra Grgec (42).

Upravo ju je bodybuilding izvukao iz pakla depresije u koji je upala nakon izlaska iz 1. gardijske brigade Tigrovi. Sandra se Zboru narodne garde priključila 1991.

- Sjećam se da su me dečki u Tigrovima pitali znam li što me čeka. Nadobudno sam rekla: ‘Naravno!’. Vidjela sam i doživjela svašta, a sve to zakopavala duboko u sebe. Pri neprijateljskom napadu sam pala na stijene i ozlijedila desno koljeno, kralježnicu i rame te s 26 godina otišla u vojnu mirovinu. A tada se javio najveći problem: bila sam potpuno asocijalna - prisjeća se Sandra. Depresiju je utapala u obilnim količinama hrane. Oduvijek vitka Sandra je dospjela na 90 kilograma.

- Jednoga sam dana napravila klik u glavi, zahvaljujući psihijatru s Rebra, dr. Vukelji. Kupila sam psa Dona i on je pokrenuo lančanu reakciju, morala sam ga šetati i polako sam se počela socijalizirati. S intenzivnim treninzima počela sam 2000. u bilderskoj teretani kod Slavena u Trnju. ‘Zagrizla’ sam već na početku - govori Sandra. Na prvo natjecanje izašla je 2006., a dvije godine poslije postala i viceprvakinja države. Nakupila je medalja i na drugim međunarodnim i otvorenim natjecanjima, a 12. mjesto osvojila je na prvenstvu Europe Masters, za žene starije od 35 godina. Kako bodybuilding naziva svojom terapijom, odlučila je da je ništa neće zaustaviti u daljnjem treniranju i pripremama.

Mlada Sandra hrabro je slijedila oca i brata u rat

Iako je početkom rata bila u Njemačkoj, patriotizam se u 21-godišnjoj Sandri probudio kad je vidjela stanovnike rodnog Jastrebarskog kako hrabro rajčicama gađaju tenkove JNA. Čvrsto je odlučila slijediti put svog oca i braće, koji su bili u Hrvatskoj vojsci i policiji.