A kakav je drug Tito bio muž? Muškarac? Na to pitanje, koje je, uistinu, jako zanimalo 20-ak milijuna Jugoslavena, odgovara prva hrvatska biografija drugarice Jovanke, Titove ličke Pepeljuge koja je posljednjih tjedana opet, nažalost, tužnim povodom, postala osoba o kojoj se govori “od Vardara pa do Triglava”. Knjiga “Jovanka - žena koja je previše znala” donosi cijeli niz sjećanja bivše prve dame, bacajući dosta svjetla na zamagljen portret žene koja je, kao žrtva vlastite moći, tri desetljeća provela u kućnom pritvoru, bez suda, bez presude, bez mogućnosti žalbe ili izgleda za slobodu.
Sve je počelo kao bajka.
- Moj je život bio težak, ispunjen stresovima, osobnim gubicima, svakojakim nedaćama i osjećam da bih s tobom najzad osigurao spokojstvo i sreću...
Tim je riječima, Tito je zaprosio rasnu Ličanku.
Iako su prije braka pet godina ljubovali u tajnosti, Jovanka je ostala zatečena njegovom prosidbom. Godinama nikome nije otvarala dušu, niti otkrivala kako joj je Maršal stavio prsten na ruku. Svojedobno se povjerila najdugovječnijem Titovu savjetniku Blaži Mandiću, koji je u svojoj knjizi “S Titom (četvrt stoljeća u kabinetu)” u tančine opisao prosidbu jugoslavenskog predsjednika. O odnosu s Titom znala je razgovarati i s njegovim osobnim liječnikom, dr. Aleksandrom Matunovićem.
- Treba li reći koliko sam bila iznenađena i zbunjena? Pa ja sam bila djevojka iz sredine s patrijarhalnim nazorima. Meni je najprije razlika u godinama isključivala i pomisao na takvu vezu. Osim toga, bila sam - neće biti neskromno da to kažem - dopadljive vanjštine i imala sam više udvarača...
- I odjednom šok - kaže Jovanka na prosidbu. Tito ju je s pitanjem toliko oborio s nogu da se više i ne sjeća što joj je u tim trenucima prolazilo mislima.
- Ali ne, ne. Nisam se ja brzo s tim pomirila i lako predala. Potrajalo je to.