Usamljeni Đuro Vučenović (62) koji živi u Turčević Polju, naselju 20-tak kilometara udaljenom od Grubišnog Polja u utorak je ostao bez 19 od ukupno 24 ovce koliko ih je držao na svom skromnom imanju.
Ovce su mu bile sve. Od skromnog prihoda prodajom janjadi pa do „društva“ jer se njegova kuća nalazi u Turčević Polju u kojem samo rijetki žive. Gotovo nekoliko ljudi koji su poput australskih farmera udaljeni jedni od drugih i komuniciraju video vezom. U Turčević Polju signal je toliko slab da se slobodno može kazati da dolazi u valovima. Malo ga ima malo ga nema. Cesta uska, puna rupa i povremeno se vidi da je zakrpa prekrila zakrpu, ali davno. U takvom okruženju živi Đuro zadnje tri godine sam, od kad mu je preminula supruga.
Nije to jedina nesreća
Kako jedna nesreća ne dolazi sama, Đuro je u petak odradio posljednje sate u nekadašnjim Badelovim vinogradima gdje je za posljednja tri mjeseca dobivao između 1200 i 1500 kuna i to mu je uz janjad bio jedini prihod. Sad nakon udara groma i isteka radnog odnosa nema ništa.
- Deset minuta nakon početka kiše bio sam u automobilu kad se začuo strašan prasak da sam gotovo pao pod sjedalo. Izašao sam iz auta i na zaprepaštenje vidio mrtvo stado ispod hrasta u kojeg je udario grom. Svih 19 ovaca koje su se sakrile ispod hrasta. Sve do jedne su ležale oko hrasta ispod kojeg su tražile spas. Spasilo se pet ovaca koje su bile na drugom mjestu – govori Đuro, koji se doselio u Turčević Polje 1972. godine iz okolice Bjelovara.
Uvijek se nadao boljim danima
U šumariji je radio do početka rata. U studenom 1991. godine je s većinom stanovništva i suprugom otišao u Srbiju, jer je kako kaže on polutan. Nakon mjesec i pol vratio se u svoju kuću gdje su on i supruga Blaženka živjeli do njezine smrti. Dok obilazimo mjesto oko hrasta na kojemu su još vidljivi tragovi ovaca, Đuro na trenutak staje jer ga smrt ovaca ne samo financijski već i emotivno pogađa. Nastavljajući prema skromnoj kući koju drži urednom kao i sebe počine nam govoriti kako je živio skromno, ali bio je zadovoljan sa životom sve dok je uz njega bila supruga Blaženka. Bavili su se poljoprivredom na ono malo zemlje što posjeduju.
- Na žalost Blaženka je umrla i ostao sam sam jer nismo imali djece. Od tada nekako spajam kraj s krajem i uvijek sam se nadao boljim danima. Posao u vinogradima mi je malo pomogao, ali sad sam ostao bez svega. Javili su mi se neki ljudi i obećali pomoć. I do sada mi je prije svih pomagala obitelj Lukenda – govori Đuro.
Lešine ovaca je u srijedu u prijepodnevnim satima preuzela zagrebačka Agroproteinka i zbrinula ih. Štetu je veterinarka iz Velikih Zdenaca procijenila na 11.000 kuna. Što je za Đuru ravno financijskom slomu, jer od pet ovaca i bez kune prihoda ne zna kako će preživjeti. Ima kako nam kaže obećanje od jednog čovjeka da će mu dati četiri ovce kako bi malo „ojačao“.
Idućeg radnog dana će otići u Grubišno Polje da vidi postoji li neki način po kojemu bi ostvario pomoć od Grada ili da ga bar uvedu u ustav socijalne pomoći na koju nema prava zbog toga što je radi u vinogradima.
- Zvao sam i operatera da mi pomogne oko nabave rutera kako bih mogao gledati TV program – kaže Đuro Vučenović, koji vjeruj u ljudsku solidarnost.