Slovenac Miro Cerar Junior nema nikakav politički kapital osim imena svog oca, najboljeg (jugo)slovenskog gimnastičara svih vremena. Nema političku povijest, nema program, nema ideje, ne slijedi ni jednu ideologiju, ne obećava nikakve mjere za bolje sutra. Nije uspio smisliti čak ni ime za stranku, pa se ona danas zove SMC - Stranka Mire Cerara.
Pa ipak, unatoč svim tim nedostacima, popularan je kao Severina i čini se da će vlast u Deželi dobiti na srebrnom pladnju. Slovenci su poludjeli za njim i na izborima koji će se održati u čudnovato doba, kao rijetko gdje na svijetu - usred ljeta, 13. srpnja, po najjačem zvizdanu - gimnastičarov je sin ultimativni favorit.
Ankete mu daju 17 posto glasova, čime je pretekao stranku Janeza Janše, koji upravo robija zbog mita. Ceraru u leđa gleda čak i ultrapopularan Borut Pahor, pa analitičari razbijaju glavu pokušavajući objasniti razloge te munjevite slave. Pritom dolaze samo do dva objašnjenja - jedno je otac, a druga Cerarova neukaljanost.
On je, kaže Žarko Puhovski, čist. To što na pitanja o tomu što kani učiniti odgovara grčićevski nemušto, Slovencima ne smeta. Oni su, čini se, odlučili kazniti stare, oporbane nomenklature, dati im klasični vritnjak i isprobati nešto novo - makar to bila i avantura, politički flert.
Građani su u demokraciji suvereni uvijek, no stvarnu moć imaju samo na jedan dan, dan izbora. Naši su sjeverni susjedi tu priliku ovoga puta, kako se čini, odlučili iskoristiti.