To je to što me zanima!

Tužan Božić: Ostala sa šestero djece nakon ubojstva supruga

Ivan Pilija (42) ubijen je prije dva mjeseca ni kriv ni dužan u osvetničkom pohodu u zagrebačkoj Dubravi. Njegova supruga ostala je sa šestero djece koja su sva bolesna. Nemaju struju ni vodu...
Vidi originalni članak

Vidi, mama, vidi mali borić! Kako je mali, kako je lijep, očiju raširenih od iznenađenja govori Gabrijela Pilija (7). Njezine sestrice Davorka (17) i Lucija (10) veselo cupkaju pogledom prateći velike vreće prepune hrane i kućanskih potrepština koje u njihov trošni dom u zagrebačkoj Dubravi unosi voditelj tradicionalne akcije Hrvatskog Caritasa "Za 1000 radosti Boris Petrlin". Bor koji je došao u dom Pilija donacija je jednog Zagrepčanina koji ga je platio i odlučio da ga se pokloni nekoj obitelji.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Pustite to, djeco, poslije ćemo raspakirati, nježno mama Elizabeta (37) smiruje svoje kćeri koje znatiželjno virkaju u svaku vrećicu.

- Ma, mama, samo da malo vidim. E, ovo ide meni! - govori Gabi šuškajući ručicom po čokoladama i bombonima.

Iako ganuta, Elizabeta se ne može radovati. Prije svega dva mjeseca pokopala je supruga Ivana kojeg je, ni krivog ni dužnog nožem u blizini kuće u Cuglinu u zagrebačkoj Dubravi ubio pomahnitali Darko Bodiš (24). Našao se, kaže udovica Elizabeta, u krivo vrijeme na krivom mjestu.

Elizabeta je ostala sama sa njihovo šestero djece, od kojih su svi bolesni. Iako je brižna majka i vodi brigu o njihovom trošnom ali urednom domu, ova obitelj nema priključke za struju, plin niti vodu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Nemamo struju, nemamo vodu, nemamo muža ni oca.Djecu kupam ili kod kume koja živi do nas ili kod susjeda. Imam šestero djece. Najstariji je Davor (22) koji ima blagu mentalnu retardaciju, Ivan (12) je učenik 5. razreda Centru za autizam, Lucija je četvrti razred Centra za autizam, Gabrijela prvi razred Centar za autizam, Davorka 1. srednje u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, a najmlađa Matea (4) ide u vrtić.Teško smo preživjeli smrt supruga, djeca su za njega bila jako vezana, Davorka i Ivan još imaju i epilepsiju, tako da je s njima bilo problema. A i sada se po noći znaju buditi - govori Elizabeta i priznaje kako je jako zahvalna, ali beskrajno tužna.

- Zapravo mi nije ni do čega. Posudili smo novce da bi mogla pokopati supruga, a Caritas zagrebačke nadbiskupije pomogao mi je sa 2000 kuna i Centar za socijalnu skrb čiji smo korisnici donio rješenje da će mi platiti dio troškova. Najgore mi je sa najmlađom kćerkom Mateom. Ona je sada u vrtiću, ali stalno ispituje kada će tata doći kući. Lucija je čak sa učiteljicom napravila čestitku za svog ubijenog tatu - govori nam Elizabeta. 

Iako zbog školskih i vrtićkih obaveza sva djeca nisu bila kod kuće, Luciju, Davorku i Gabrijelu pitali smo što im je najdraže od stvari koje su dobili. Kiteći bor narukvicama, trakama i kuglicama, djevojčice nam odgovaraju kako ih jako vesele i slatkiši i bor, malenoj Gabrijeli najdraža je šunka.  

Boris Petrlin iz Caritasa obitelji Pilija zaželio je sretne blagdane. Obitelj Pilija zaista se našla na listi prioriteta potrebitih.

Svi koji žele pomoći ovoj obitelji mogu to učiniti kontaktirajući gospođu Elizabetu na broj mobitela 098/9886250. Adresa obitelji je Cuglin 13/1, 1000 Zagreb.

Idi na 24sata

Komentari 330

  • Lindy 24.12.2016.

    Ne volim se baš mješati, jer nikome nije sjajno ni bajno, i nedajbože nikome..no, takvih priča je posvuda, pun fejs, posvuda žicaju pomoć, dobivaju nekoliko tisuća kn pomoći, daleko više nego 1 dobra dobra plaća u nekoj obitelji ili kao 2 plaće, dok ti koji rade žive i u najmu i sve poplate i šute, ovi s istom količinom novaca, pa čak i više nisu u stanju pronaći smještaj (ako je već nemoguće uvest vodu i struju)..i živjet kao i tisuće drugih Hrvata...za šestero djece i to s posebnim potrebama, ne bi htjela bubnut napamet cifru, no, za zdravu se dobije oko 2500 kn...dječjeg, socijalno je oko 500 kn po osobi (otprilke)...pa računajte...Kažem, ne kažem da im pomoć nije potrebna, problem je što je mentalno nesposobna i što socijalno nije prije uvidjelo problem, mada, u nas ne postoji vjerovatno mogućnost da takvu ženu daju sterilizirat ako rodi više od 2-3 bolesne djece..i koji su i onda živjeli bez vode i struje, s kojim uvijetima je socijalna morala znati..Nažalost, sada kako je ostala sama..bit će joj još gorje, jedino rešenje da ih socijalna uzme pod svoj nadzor, a to znači, naći im adekvatan smještaj za nekih 1000 kn (mislim da se da to pronaći), od pomoći socijalna da odmah plaća, jer ovoj to neće ići pod pojam da mora najma plaćat, kupit im mjesečnu dozu namernica..jedino tako bi im se moglo nekako dugotrajnije pomoć...ili uvest vodu i struju ako je to isplativo.

  • Here Kommissar 24.12.2016.

    Jbt šta nju pitaju kad ju sretnu, ono tipa a kad ćeš se udat, kad će dijete itd... Kad će sedmo???

  • Santaa 24.12.2016.

    Ja se bojim imati i jedno dijete jer sam cijeli nikakav i cudan. Nemam dijagnozu, ali 2 puta sam testiran na zahtjev profesorice. Takoder i puno ljudi (vecina koja me upozna) misli da sam degenerik. Jednostano sam jedan od onih "freak" osoba. Ali nisam losa osoba, jednostavno se ne uklapam. Imam samo par frendova i predivnu zarucnicu. Voli me ovakvog kakav jesam, ali bojim se. Zeli imati 2 djece. Iskreno, i ja volim djecu, ali nezelim da ispadnu nikakvi kao ja. Cak bi volio da moja zarucnica ode na umjetnu oplodnju. Nebi mi uopce smetalo sto im nisam bioloski otac. Zao mi je da ovakav frik kao sto sam ja mijesa gene s tako savrsenom osobom kao sto je moja zarucnica. Sto bi ja trebao uciniti? Imam u obitelji 2 frika kao ja, a ostali su uspjesni, toliko da me se i srame.

Komentiraj...
Vidi sve komentare