Ingvar Kamprad, osnivač švedskog proizvođača namještaja Ikea, preminuo je u 91. godini, javljaju svjetski mediji.
Kako je objavila kompanija, Kamprad je preminuo u svojem domu na jugu Švedske.
- Nedostajat će nam... Njegova obitelj i svi zaposlenici Ikee uvijek će ga se rado sjećati - stoji u Ikeinoj objavi za medije.
Milijarder koji se vozio gradskim prijevozom
Ostavljao je dojam sasvim običnog čovjeka iz susjedstva. Nije vozio bijesne automobile iako je imao milijarde eura na računima. Nije posjedovao ni luksuzne jahte ni privatni avion. Kuća u kojoj je živio sasvim je obična, a uglavnom je opremljena IKEA-inim namještajem.
Nije odlazio u skupe restorane, a često ga se moglo vidjeti kako jede mesne okruglice u restoranu IKEA-e. Putovao je ekonomskom klasom i često koristio gradski prijevoz, a inače je vozio stari Volvo. On i supruga Margaretha, s kojom je u braku bio od 1963. godine pa sve do njezine smrti 2011., uvijek su sami obavljali kupnju namirnica, a jednom prigodom je kazao da je dosta svoje odjeće kupio na buvljacima.
No, neke užitke si je ipak priuštio. Vlasnik je velikog seoskog imanja u Švedskoj i vinograda u francuskoj Provansi. No to ipak nije
ništa u usporedbi sa 65,6 milijardi eura na koliko se procjenjuje njegovo bogatstvo.
Anegdote kažu čak i da ga jednom nisu pustili na dodjelu nagrada najuspešnijim gospodarstvenicima, jer su ga vidjeli kako pred zgradu, gdje su se nagrade uručivale, izlazi iz gradskog autobusa.
Sa 17 godina osnovao IKEU
Rodio se 30. ožujka 1926. godine na obiteljskom imanju Elmtarydu nedaleko od sela Agunnaryda na jugu Švedske.
Već s pet godina pokazao je da je iznimno talentiran za trgovanje. U tvornici je kupovao šibice i prodavao ih uz minimalnu maržu susjedima ili na sajmovima. Sa sedam godina proširio je tržište. Tada je već vozio bicikl pa je robu dostavljao i u okolna sela. Svoju ponudu je uskoro proširio i na sjemenje za cvijeće, razglednice, božićne ukrase za jele i na kraju olovke i kemijske.
Prikupio je zavidnu ušteđevinu, a kad je sa 17 godina unatoč disleksiji sa odličnim završio srednju školu, otac, ponosan na vrijednog i sposobnog sina, dodatno ga je nagradio povećim džeparcem.
Nije dugo razmišljao što učiniti s novcima koje mu je dao otac. Nije mu palo na pamet to potrošiti na kupovinu auta ili luksuzno putovanje. Godine 1943. osnovao je IKEA-u. Tvrtki je dao ime po početnim slovima svog imena i prezimena, te imena farme i rodnog sela. Tad je još prodavao samo olovke, novčanike, rame za slike, satove i nakit. Dvije godine kasnije svoju tvrtku počinje reklamirati u novinama, počinje primati narudžbe i poštom, te slati proizvode na kućnu adresu.
Obrazovanje: Naporan rad
S vremenom je u ponudu uvrstio pokućstvo lokalnih stolara. Kako se asortiman širio, Kamprad se odlučuje za tiskanje
kataloga. Prvi IKEA-in katalog iz tiskare je izašao 1951. godine. Dvije godine poslije gradi prvi salon namještaja u obližnjem Älmhultu. Tamo su kupci po prvi put mogli razgledati proizvode prije no što ih kupe. Uspjeh je gradio na vrlo prihvatljivim cijenama i već tada njegov moto je bio – “najbolja roba za utrošeni novac”.
Ova atipični milijarder nije govorio ni engleski ni njemački jezik, nije imao nikakvo formalno obrazovanje, a kad su ga pitali za obrazovanje odgovarao bi - naporan rad. Danas ima preko 400 robnih kuća diljem svijeta i zapošljava preko 190 tisuća ljudi. Prije tri i pol godine Ingvar Kamprad tvrtku je prepisao na svoja tri sina koji su preuzeli po trećinu kompanije. Njegovi sinovi, Petar, Jonas i Mathias danas vode cjelokupnu viziju i dugoročnu strategiju IKEE, a njegov najmlađi sin Mathias je, nakon što je otac odstupio, 2013. godine postao predsjednik IKEA grupe i otad upravlja koncesijama diljem svijeta.
Sramio se nacističke prošlosti
Kampradova nacistička prošlost otkrivena je 1994. godine. Kao 16- godišnji mladić 1942. pridružio se ultradesničarskom i antisemitskom pokretu Nova Švedska Pera Engdahla koji je podupirao Hitlera i njegovu ideologiju.
U autobiografiji je priznao dva svoja najveća grijeha. Jedan je bio ovisnost o alkoholu od koje se uspješno izliječio, a drugi grijeh je upravo članstvo u toj stranci koja je podržavala naciste.
- Toga se doista sramim - napisao je u knjizi. Od tada je često davao pozamašne svote u dobrotvorne svrhe (ponekad i milijardu kuna), a nerijetko su to upravo razne židovske organizacije.